PROČITAVŠI na njihovoj službenoj stranici vijest kako je: „Temeljem Odluke o financiranju, Grad Slavonski Brod potpisao ugovor s Ministarstvom znanosti i obrazovanja te Agencijom za strukovno obrazovanje… o dodjeli bespovratnih sredstava za nastavak još jedne faze projekta 'Helping - pružanje pomoći u nastavi učenicima s teškoćama u razvoju u osnovnim školama u Slavonskom Brodu", ustvari, po tko zna koji put, pročitao sam dokaz kako birokracija ima svojstvo samoreprodukcije te kako je, često, sama sebi svrha.

U toj službenoj vijesti, kako i priliči njezinu sadržaju, glasnogovornici rutinski radosno informiraju svekoliku javnost kako je širokogrudna Država, za projekt vrijedan 2,99 milijuna kuna, Gradu bespovratno dodijelila 90 posto sredstava.

Dakle, Država je Gradu dodijelila, a ne distribuirala, novac prikupljen od poreznih obveznika. Kao da je nekome dodijelila nešto svoje, a ne tek vratila prethodno uzeto.

Parkinsonov zakon i Parkinsonova bolest

Parkinsonov zakon govori o umnožavanju administracije, odnosno težnji svake jedinice da ističe svoju vrijednost na način da poveća broj svojih zaposlenih. Vezuje se uz engleskog autora Cyrila Northcota Parkinsona.

Da bi neka institucija ili ustanova povećale broj zaposlenih, nužno je proširenje i povećanje njihovih obveza kako bi administracija i s njom povezana birokracija imala što raditi. Stoga, zaposleni rade i nepotrebne poslove kako bi njihove jedinice dobile na važnosti.

Parkinson je otkrio kako „obujam posla i broj činovnika koji ga obavljaju ne stoje ni u kakvoj međusobnoj vezi, nego se temelje na unutarnjoj logici birokracije po kojoj:
Prvo, birokrat želi umnožavati podređene, a ne konkurente;
Drugo, birokrati opskrbljuju jedni druge poslom.

Prema Parkinsonu, povećanje broja službenika obvezno će se kretati između 5,17 i 6,56 posto na godinu, neovisno o bilo kakvim promjenama u potrebama i količini obavljenog posla. Istaknuo je i činjenicu razvijanja različitih koordinativnih mehanizama kao što su odbori, povjerenstva i slično, jer se s povećanjem broja izvršitelja komplicira i otežava koordinacija, što također stvara pritiske ka povećanju broja zaposlenih, iako se sam obujam posla ne povećava.

Mada malo nategnuto, rekao bih kako posljedice nastale Parkinsonovim zakonom o birokraciji dovode do Parkinsonove bolesti države. Pritom, dakako, potonji nije Cyril, nego dr. James Parkinson, koji je opisao glavne simptome bolesti progresivnog poremećaja centralnog živčanog sustava, nazvavši je „drhtajućom paralizom". 

Odjevena informacija 

Uvodno spomenuta službena obavijest Grada Slavonskog Broda vrlo je sažeta i, kao takva, do grla zakopčana. Ona govori o prividnom, a ne stvarnom meritumu. Ona govori o formi, a ne o sadržaju. Ona svojom površnošću prikriva meritum. Ona događaj predstavlja kao prvorazrednu vrijednost, a same aktere podrazumijeva korisnim članovima zajednice, mada su potpuno nepotrebni i ugovor i njegovi potpisnici. 

Ova mala vijest sjajno zrcali suludo visoku te društveno i materijalno neizdrživu razinu centraliziranosti i birokratiziranosti hrvatska Države, o čemu lokalni mediji rijetko pišu jer drže kako to nije njihov posao. Jer, uglavnom, drže kako se velikom politikom trebaju baviti glavnostrujaški (hrv. mainstrem) mediji, a da mi, mali lokalni, tek malim lokalnim temama trebamo se posvetiti. 

Su(radnici) portalu SBplus, pak, drže kako bi moguće jednomišljeničko ponašanje medija bilo kolektivno škopljenje novinara. Zbog toga nastojimo ne ostati na goloj informaciji niti onda kada je ona prividno dostatna. Trudimo se proniknuti dublje u predmet i po cijenu manje čitanosti, jer opširni članci, uglavnom, traže zainteresiranog i koncentriranog čitatelja, a takvih je sve manje.   

Razodjevena informacija   

Mada bi se, na prvu, moglo reći kako je informacija citirana sa službene gradske stranice vrlo dobra vijest - jer je Grad od Države  „nepovratno" dobio 2,69 milijuna kuna -  ona je, ustvari, vrlo invalidna. Dapače, ona je neistinita i potpuno nepotrebna. 

Informacija je neistinita jer Država ništa Gradu bespovratno dodijelila nije, pače, tek je vratila prethodno nepotrebno uzeto. Da Država nije uzela, bezmalo, sve prihode od poreza i doprinosa, nego da je lokalnoj samoupravi (općinama, gradovima i županijama) ostavila nužno za financiranje lokalne infrastrukture, predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja, kulture, sporta i lokalnog zdravstva - što samouprava, nominalno, i sad financira - ne bi bile potrebne tisuće birokrata za nepotrebno administriranje protoka informacija i novca od Slavonskog Broda do Zagreba i nazad - na primjer.

Ne bi bilo potrebno donositi „Odluke o financiranju"; Ne bi bilo potrebno potpisivati Ugovore s nepotrebnim zaposlenicima nepotrebnih dijelova općinskih, gradskih i županijskih uprava, Ministarstva znanosti i obrazovanja te Agencije za strukovno obrazovanje...

Prekobrojni

Dakako, tad ne bi bili potrebni oni koji su odluku donosili i ugovore potpisivali; bilo bi manje zaposlenih u javnoj upravi; država bi bila jeftinija i, posljedično, jeftiniji bi bili proizvodi i usluge što bi povećalo kupovnu moć građana. 

Osim toga, ono što je najvažnije, politika i administracija ne bi bila važnija od gospodarstva, zdravstva, školstva, kulture… i samih građana, niti bi njezini zaposlenici bili slavniji od nogometaša, pjevača i glumaca zajedno.

Da smo racionalna pravna europska država, a ne iracionalna, korumpirana balkanska hajdučija, uvodne vijesti ne bi bilo, dakle, ne bi bilo nepotrebnog potpisivanja ugovora između nepotrebnih činovnika o nepotrebnom transferiranju novca. 

Uzgred, da smo imalo normalna, demokratski i pravno održiva, zajednica, vjerojatno, program osmišljen za „pružanje pomoći u nastavi učenicima s teškoćama u razvoju" ne bismo podanički zvali Helping.