Glavni trg svakog grada njegova je osobna karta. Da ne kažem obraz. Na glavnom trgu zrcale se kultura i običaji svijeta koji na tom prostoru živi. Pritom, civiliziranom narodu manje je važno što će o kakvoći njegova mjesta boravka, trgu, obrazu... pomisliti i/li reći stranci, u odnosnu na ono što će sam kazati sebi i svojima.

U cilju poticanja odgovornih neka, uz 'velike' programe, projekte, investicije... misle i na 'sitice', skrećemo pozornost na pojave koje bismo mogli smjestiti u prostor od neukusa i kiča do vulgarnog primitivizma koji vizualno terorizira Brođane i njihove goste.

Na crti te maksime, a u cilju poticanja odgovornih neka, uz 'velike' programe, projekte, investicije... misle i na 'sitice', skrećemo pozornost na pojave koje bismo mogli smjestiti u prostor od neukusa i kiča do vulgarnog primitivizma koji vizualno terorizira Brođane i njihove goste.

Svojevremeno, postojao je zakon koji je vlasnicima tvrtki određivao obvezu plaćanja poreza na reklamu (izvješen naziv firme). Budući da tog zakona više nema, a gradskom Odlukom o komunalnom redu ta pravna praznina nije popunjena, ne samo u Slavonskom Brodu, hijene na 'carstvima koja propadaju' - otkupljivači zlata - svojim neukusnim, brojnim i agresivnim reklamama, teroriziraju prolaznike do mjere poznate tek u 'Arizoni' na 'Koridoru' u Bosanskoj Posavini i sličnim mjestima.

(Ne)odgovorni

To što Odlukom o komunalnom redu nije regulirana kakvoća i broj reklama koje neka tvrtka smije istaknuti na fasadama sjedišta, odgovorni su gradska uprava i gradsko vijeće, a to što ne funkcionira niti ono što je Odlukom o komunalnom redu propisano, odgovorni su komunalni i prometi redari.

Mada potpisnik ovog priloga, već godinama, misli kako bi sve brodske komunalne redare trebalo odmah otpustiti s posla - jer ne samo da ne rade svoj posao kako Bog zapovijeda, nego svojim neradom uvelike štete kulturi življenja - to nema nikakve veze s načelnom porukom kako svi građani, a posebno zaposlenici gradske uprave, permanentno, trebaju voditi računa o 'pravilima igre', kako bi ljudski egoizam, posebno onaj primitivan i agresivan, u što većoj mjeri, bio pod društvenim nadzorom.

Vlasniku, pristojne, novootvorene slastičarnice na Korzu, netko ovlašten - komunalni redar, na primjer - trebao bi skrenuti pozornost na dvije činjenice, pri čemu se jedna odnosi na prekršaj, a druga na ukus, mada se o ukusima, navodno, ne raspravlja. Naime, ta tvrtka iznajmila je točno određeni broj metara kvadratnih javne površine za potrebe ugostiteljske terase. Unatoč tome, svoju 'neukusnu' reklamu, na kolicima, izgurali su i ostavili u prostoru kojeg iznajmili nisu. Pritom, manje je važno to što će time oštetiti gradsku blagajnu za par kuna, od činjenice da su agresivno ušli u putanju prolaznika i vizualno ih teroriziraju svojim 'neukusnim' reklamnim predmetom.

Poticati kulturne procese

Dakako, jedna poveća reklama za sladoled na kolicima uz slastičarnicu i nije društveni problem vrijedan dramatičnog osvrta, međutim, pojava koju ta reklama predstavlja je paradigmatična. Demonstrira, ako ne vulgarnu, onda nesimpatičnu anarhiju u prostoru.

U više navrata dosad, odgovornima, skretali smo pozornost na kioske Tiska, koji prednjače u kičeraju i vašarskom načinu poslovanja na prostorima koji nisu blizu Pleternice, Babine Grede, Popovače, Dervente... ili nekog drugog grada gdje se, ponekad, na točno određenom mjestu, trguje na vašarski način. Todorićevci su toliko obahatili se da svoje škrinje sa sladoledom postavljaju "po po srede" na pješačke staze, ne bi li i na taj način potaknuli prolaznike da najuglednijem hrvatskom poduzetniku ostave koju kunu.

Navodno, uskoro, nešto će promijeniti u kiosku na Korzu (uz Vesnu) na način da će svu robu staviti pod jedan krov. Aleluja.

Svjesni činjenice kako - za razliku od totalitarnih - kultura naroda demokratskih država evoluira, ponekad, ne bi na odmet bilo neke procese ubrzati. Dakako, ne sredstvima poznatim iz 'kulturne revolucije'.