ZA razliku od slavonsko-brodskih medija koji se otvoreno ne petljaju u kadrovsku politiku tamošnjih gradskih i županijskih dužnosnika, u Požegi to nije slučaj. Dapače, tamo je praksa da i neki mediji „svoje konje za trke imaju".

Prije sedam dana, 16. veljače, vrlo ambiciozan urednik novog informativnog portala u Požegi, Mateo Pejaković, objavio je članak naziva: Hoće li Iva Pranjić biti nova direktorica Turističke zajednice Grada Požege?

Nakon furioznog uvoda, u kojem je legitimno kritizirao dosadašnji rad požeške Turističke zajednice, autor je naveo kako „neslužbena informacija s kojom raspolaže (govori da će) 'kormilo' Turističke zajednice Grada Požege preuzeti Iva Pranjić". Tako intonirana informacija ima za cilj poslati poruku kako je taj medij, od službene osobe, dobio neslužbenu informaciju da će „kormilo Turističke zajednice Grada Požege preuzeti Iva Pranjić".

Naime, za razliku od 'kuloarske' informacije, 'neslužbena' ima puno ozbiljniji status. Kuloarske informacije kruže ulicama i birtijama te su najčešće beskorisni tračeraj, dok su neslužbene informacije puno ozbiljnije jer su „neslužbeno" dobivene od službenih osoba iz ustanova ili institucija koje odlučuju o predmetu rasprave.

Ako u pitanju nije podmetanje 'kuloarske' informacije pod 'neslužbenu', odnosno, ako u pitanju nije postupak „što je babi milo to se babi snilo" koji za cilj ima skrenuti pozornost odgovornih na 'našeg' kandidata. Fraza: „A je li informacija točna, vidjet će se u narednim danima", tanak je pokušaj osiguranja „neutralne" odstupnice iz moguće neugodne situacije - ako protežirani kandidat ne prođe.

Uvođenje čitatelja u informaciju o tome „tko je Iva Pranjić" na način da se, bez okolišanja, tvrdi kako se radi o „mladoj i uspješnoj marketinškoj stručnjakinji, poduzetnici, supruzi i volonterki u raznim eventima (organiziranim događajima za javnost, op.a.) i humanitarnim događanjima govore tome u prilog.

Najposjećeniji požeški portal, pak, onaj kojeg uređuje i vodi najutjecajniji požeški komentator, Ante Mandarić, svoju nominaciju za istu funkciju niti ne pokušava zaviti u celofan. Dapače, taj će medij otvoreno, bez zadrške, kandidirati svog čovjeka u članku naslova: Je li Bruno Horvat idealan kandidat za novog šefa TZ Grada Požege?

Upitnik na kraju naslova nije stavljen zbog supstancijalnih nego zbog formalnih razloga. Nije stavljen zbog moguće dvojba o tome Je li Bruno Horvat idealan kandidat za novog šefa TZ Grada Požege?, nego zbog toga što je u pitanju upitna rečenica. A potpisana autorica, Kristina Šimić, kao profesorica hrvatskog jezika, to vrlo dobro zna. Da je u pitanju upitna rečenica, a zna li tko će biti imenovan šefom Turističke zajednice, „vidjet će se u narednim danima".

Stariji, veći, čitaniji, pretenciozniji… 034portal svog favorita predstavio je člankom od 1400 riječi i osam promotivnih fotografija. Oni u Hagu – koji su spašavali i hrvatski ratni obraz – kazali bi kako je u pitanju „prekomjerno granatiranje".

Dakle, zasad, dva požeška portala javno nominiraju svoje kandidate za "šefove" Turističke zajednice i na taj način, ustvari, štete vjerojatno dobrim i stručnim ljudima u ostvarenju njihovih mogućih profesionalnih ambicija.

Naime, nema tog samosvjesnog, emancipiranog, kompetentnog lidera na svijetu koji bi prihvatio da mu „ulica", mediji, oporba ili netko drugi, osim njih samih, vodi politiku svih politika. Kadrovsku politiku.

I, što je sad preostalo gradonačelniku prof.dr.sc. Željku Glaviću? On može nekritički prihvatiti jednu od javno kandidiranih osoba te ignorirati vlastitu pamet i volju legitimnih predstavnika gradske uprave, odnosno, može odbiti sve na taj način nominirane i pritom „s prljavom vodom izbaciti i dijete".

Način kojim se služe neki od požeških medija tijekom lobiranja, ustvari, više šteti nego što koristi njihovim vlastitim kandidatima. Takav vid lobiranja, s blagim okusom pritiska, uglavnom eliminira nominirane.

Ono što bi moglo biti gore od eliminacije tako nominiranih kandidata za neku od važnih operativnih funkcija u Gradu jest mogućnost da zbog loše forme bude izgubljen i dobar sadržaj.

Kako ne bi ostalo visjeti u zraku, kako bi bila otklonjena moguća nedoumica, treba reći da je uloga informativnih medija donositi i/ili prenositi tuđe, a ne proizvoditi vlastite vijesti. Dakako, to se ne odnosi na društveno-političke aktiviste koji djeluju putem tzv. angažiranih, odnosno, propagandnih medija.

Mada je i jedna i druga vrsta medija legitimna, svi koji se informiranjem bave trebali bi izabrati stranu. Deklarirati se - kako ne bi nudili „muda pod bubrege".