RADE li u Županiji Brodsko-posavskoj, i na kojim radnim mjestima: Renata Jurić, rođena Eraković; Dejan Jurić; Lidija Eraković; Danijela Car (rođena Eraković); Ivan Raumberger? Jesu li svi spomenuti u rodbinskoj ili tazbinskoj, bližoj ili daljoj, vezi sa Slavicom Bešlić, pročelnicom Stručne službe Županijske skupštine i Župana?

Informacije o rodbinskim ili tazbinskim vezama ne možemo vam pružiti jer se takve evidencije i podaci ne vode u kadrovskoj službi… zaključila je svoj glasnogovornički uštrcak jedna od Županovih doktorantica.

Na ta dva novinarska upita - službeno, s pečatom i potpisom - stigao je sarkastičan odgovor sljedećeg (parafraziranog) sadržaja: Renata Jurić je zaposlenica Javne ustanove za gospodarenje zaštićenim prirodnim vrijednostima, a ostali su zaposlenici upravnih odjela i službi Brodsko-posavske županije i to: Dejan Jurić je savjetnik za poljoprivredu; Lidija Eraković je administrativna tajnica; Danijela Car je knjigovođa, a Ivan Raumberger je informatički referent.

- Informacije o rodbinskim ili tazbinskim vezama ne možemo vam pružiti jer se takve evidencije i podaci ne vode u kadrovskoj službi… Brodsko-posavska županija ne raspolaže podacima o rodbinskim vezama, nacionalnoj, stranačkoj, rodnoj ili vjerskoj pripadnosti, spolnoj orijentaciji ili bračnom statusu službenika i namještenika… valjda u želji da hoh šeretski ne odgovori ništa, zaključila je svoj glasnogovornički uštrcak jedna od Županovih doktorantica.

Dakle, svi zaposlenici Brodsko-posavske županije, koji po kuloarima šapću o Bešlićkinom prosvijećenom apsolutizmu i neprosvijećenom nepotizmu, ubuduće, trebaju paziti što govore jer, svaka insinuacija o tome da bi ona zloporabila svoj položaj - u cilju osiguranja osobnih probitaka i zaštite pretpostavljenih koji joj te probitke omogućuju - mogli bi biti proglašeni najobičnijim klevetnicima.

Potpisniku ovog članka, na primjer, nikad ne bi palo na pamet insinuirati da bi, jedna od najkompetentnijih poznavateljica jugoslavensko-hrvatskih samoupravnih normi i procesa, zloporabila svoj 40-godišnji položaj i ovlasti s ciljem pribavljanja sebi, ili rodbini, neku nepripadnu koristi.

Za razliku od 'teško dokazivog' nepotizma (ne)materijalna šteta, koju je ova gospođa svojim (ne)činjenjem pravi(la), lako je dokaziva.

Lako dokaziva (ne)materijalna šteta

Za razliku od 'teško dokazivog' nepotizma, koji se u Županiji, navodno, ne može pripisati samo Slavici Bešlić  - jer da može u njoj ne bi radilo dvostruko više ljudi nego je, za ovu niškoristi instituciju, potrebno - (ne)materijalna šteta, koju je ova gospođa svojim (ne)činjenjem pravi(la), lako je dokaziva.

Pazeći 'po službenoj dužnosti' da 'pod povećalom javnosti' Gospođu ne uvrijedimo, navest ćemo primjere koji bi mogli biti okarakterizirani kao „kleveta". Naime, ako u mogućoj parnici, na sudu, dokažemo istinitost navoda iz 'klevete', nećemo biti osuđeni. Iako, s hrvatskim sudovima, ni to nje uvijek sigurno.

Jedan od najvećih krimena ove „briljantne" dugovječne pravnice jeste činjenica da je u svom radnom vijeku, dužem nego je to zakonodavac odredio, oportunistički, uvijek bila 'na liniji'. Ne kao profesionalac koji provodi pozitivne zakonske propise, nego kao ekspert (consigliere / savjetnik) koji zakone nedopustivom lakoćom rastezljivo tumači i trenutnim šefovima, što je moguće više, prilagođava, neovisno o tome je li to moralno ili nije. Nikada ni časa časila nije: formom, začkoljicom pa i najvulgarnijim trikom, zgaziti temeljnu nakanu Zakona, Odluke, Rješenje ili drugog akta, ako je to odgovaralo trenutnom šefu, pa bio on i notorni Zdravko Sočković.

Do koje mjere je Bešlić bila beskrupulozna u servisiranju potreba svojih poslodavaca, vidljivo je na primjeru njezinih izmišljanja najdrskijih i najvulgarnijih pseudo pravnih konstrukcija kojima je Josipu Vukoviću (Plin-projektu) omogućila tridesetogodišnju pljačku u Donjim Andrijevcima.

Da izostanak pravne države nije doveden do svoje perverzne faze - zbog načina na koji je sve izvedeno - bio bi to samo još jedan pokušaj lakrdijaškog odnosa prema građanima.

Perverzna pravna država

Da izostanak pravne države nije doveden do svoje perverzne faze - zbog načina na koji je sve izvedeno - bio bi to samo još jedan pokušaj lakrdijaškog odnosa prema građanima. Ali, zbog nadaleko poznatog poštovanja pravne države u Hrvata, nije.

Naime, da bi produžili protuzakonitu distribuciju plina, županijski šampioni u Sočkovićevoj funkciji, na čelu sa Slavicom Bešlić, izmislili su "Odluku o proglašenju izravne opasnosti od nastanka elementarne nepogode na području općina: Garčin, Donji Andrijevci, Velika Kopanica i Gundinci… do okončanja postupka" tj. dodjele koncesije za distribuciju plina. Da bi, pak, tu svinjariju učvrstili idućih dvadeset godina, raspisali su namješten natječaj, na koji se mogao javiti isključivo Josip Vuković (Plin-projekt).

Način na koji je Bešlić, propeta na zadnje udove, branila županovo pravo da 'koruptivno' stipendira najbliže suradnike, ili uzima naknadu za putne troškove dok istovremeno vozi službeni auto... postali su antologijski.

„U konkretnom slučaju ne radi se o stipendijama nego o potporama" objasnila je, na primjer, tajnica vijećnicima Županijske skupštine, ne kazavši im pritom kako, prema Hrvatskom jezičnom portalu npr., stipendija jeste novčana potpora za školovanje.

Budući da ovdašnje Državno odvjetništvo nije reagiralo, iako je o svemu bilo informirano (i) putem ovog portala (ako im i javno, a ne samo anonimno, dostupna informacija može biti izvor poticaja za djelovanje) nije isključeno da bi SBplus mogao biti prinuđen preuzeti njihovu ulogu tijekom mogućeg procesa iniciranog zbog 'klevete' učinjene sadržajem ovog članka.