RODONAČELNICA, i/ili donedavno vodeća zaštitnica multikulturnosti u svojoj zemlji i svijetu bila je njemačka kancelarka,   Angela Merkel, mada je ta politika, bezmalo, mogla ju glave koštati. Najjača žena na svijetu, dugo je tvrdila kako su "problemi njemačkih Turaka i njezini problemi" dok nije onomad, na okupljanju svojih mladih Kršćanskih demokrata, izjavila kako je "multikulturalno društvo mrtvo".

Za razliku od njemačke, hrvatska, pa time i brodska, multikulturalnost ima sjajnu budućnost jer je utemeljena na nevjerojatnoj tolerantnosti članova zajednice prema njihovim silovateljima.   

Ono pak što je u Njemačkoj "umrlo", u Slavonskom Brodu živi svom svojom puninom. Najrazličitije kulture, običaji, navade, nestašluci čak, dakle ponašanja u zajednici, nitko ničim ne obuzdava. Dapače, svojim načinom ispunjavanja poslovnih zadaća i uloga u društvu - država, lokalna samouprava, policija, komunalni i prometni redari te sami građani - čine sve što je u njihovoj moći kako bi održali, dapače, poticali multikulturalnost u "najvećem europskom pograničnom gradu" s Republikom Srpskom.

Sjedeći sinoć kasno na lijepoj terasi jednog od tri kafića uz, vjerojatno, najljepšu hrvatsku šetnici na obali Save, opetovano sam promatrao bogatstvo u različitosti, posebno mladih, Brođanki i Brođana, odnosno njihovih gostiju. Oni s 13-ak godina bili su obučeni kao da im je 30-ak, a neki s 30-ak godina ponašali su se kao da im je 13-ak.

Kako priliči iole civiliziranoj urbanoj sredini, brodska Gradska uprava je iz prometne vreve izdvojila ponajljepši dio grada i pretvorila ga u javni prostor za šetnju. Čak su ulicu u kojoj se taj prostor nalazi imenovali Šetalištem braće Radić.

Ali, kao da nisu. Kao da ta dionica brodskog urbanog prostora nije s drugim dijelovima grada povezana isključivo pješačkom i biciklističkom stazom - zahvaljujući upravo 'multikulturalnosti' - neki momci i cure, ili zajedno, između male djece, velikih oportunista (čitaj kukavica) i pokojeg psa, provoze jeftine i skupe te prljave i naglancane 'konje' ispod hauba svojih, ili tatinih, automobila.

Da se kojim slučajem Slavonski Brod ne diči svojom 'multikulturalnosti', dakle, da se slučajno ne ponosi svojim egoistima, primitivcima, krkanima, iskompleksiranim snagatorima i drugim sinovima različitih tata i mama, na šetalištu uz Savu bilo bi moguće mirno šetati ili još mirnije sjediti na terasama pristojno uređenih kafića.

Budući da (i) u Slavonskom Brodu asocijalni ljudi imaju posebno njegovan status nedodirljivih 'uglednika', ili barem njihovih potomaka, na Keju nema ni kvartovskog policajca, ni takvog komunalnog odnosno prometnog redara, niti građani sami poduzimaju bilo kakve mjere i radnje kako bi, ako ništa drugo, sačuvali autonomnost vlastite 'niše' u tom multikulturnom Gradu.

Kako bi na miru mogli prošetati, sami, s dijetetom ili kućnim ljubimcem te popiti kavu s prijateljem, bez straha da će vam netko pregaziti nogu, dijete ili psa.

Bez straha da će vam netko razbiti nos ako se, kao savjestan građanin - a zahvaljujući poznatoj brodskoj multikulturalnosti i takvih ima u tom gradu na Savi - pobunite zbog remećenja javnog reda i mira te mogućeg 'dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom' (KZ čl. 263), što neodgovorni vozači i automobili svakako jesu. Naročito poslije ponoći.

Kako je u ovom prilogu riječ o nevjerojatnoj tolerantnosti institucija prema i najbezobzirnijim, a ne najbezobraznijim, članovima zajednice, ovom prilikom, niti riječi kazat neću o istančanom osjećaju za efekte koje ostavlja različita glazba emitirana na milozvučnih 120 decibela.

Uglavnom, za razliku od njemačke, hrvatska, pa time i brodska, multikulturalnost ima sjajnu budućnost jer je utemeljena na nevjerojatnoj tolerantnosti članova zajednice prema njihovim silovateljima.