Miodrag Petrović Čkalja bio je jedan od najpopularnijih glumaca komičara u Socijalističkoj Jugoslaviji. Ono, pak, što je karakteriziralo Čkalju i druge šaljivčine toga narodnog vremena jest činjenica da su svoj 'oštar jezik' koristili za 'razvaljivanje' konobara, vozača, kuhara, portira i drugih nižerangiranih pripadnika radničke klase. Vrlo rijetko usudili bi se – i to blago – 'očešati' nekoga iz vrha državne i/ili crkvene vlasti. Da i crkvene. Mada je brzo poslije onog rata zaživjela tzv. „aktivna miroljubiva koegzistencija" između Partije i Crkve, tijekom drugog samoupravnog poluvremena sve crkvene zajednice uživale su apsolutnu vjersku slobodu. Dakako, kohabitacije i/ili koegzistencije nije bilo s klero-fašistima.

Kao onomad Čkalja, tako danas Šprajc, tek pomalo 'golica' društvene probleme dok o njima zbori pazeći kako slučajno ne bi 'prešao Rubikon' i svoj komentar učinio ozbiljnom mobilizirajućom kritikom vlasti.

Čkaljine vrste humora sjetio sam se čitajući na naslovnici portala net.hr kako je RTL-ov popularni novinar Zoran Šprajc "razvalio komentarom o 'atentatu' pokvarenim jajima na Plenkovića". U pisanom i video uratku objavljena je njegova šaljiva kritika aktualne vlasti.

"Hrvatski organi reda i gonjenja, u dobro organiziranoj akciji više sigurnosnih službi, u zadnji čas su zaustavili mogući atentat pokvarenim jajima na predsjednika Vlade. Naime, uoči posjeta premijera Plenkovića Maslenici, 72-godišnji Mladen Ćustić iz Briševa kod Zadra, u komentaru na lokalnom portalu, napisao je kako bi narcisoidnog jadnika Plenkovća i njegove poltrone na Maslenici trebalo dočekati pokvarenim jajima", komentirao je Zoran Šprajc za RTL  uhićenje muškarca zbog izjave o premijeru, a net.hr to prenio kao pažnje vrijednu informaciju.

"Nakon što je policija istražnim radnjama otkrila o kome je riječ, gospodin je priveden i zadržan na ispitivanju sve dok premijer i njegova pratnja nisu napustili Maslenicu. Nakon toga je dobio i prekršajnu prijavu zbog, citiram, vrijeđanja i omalovažavanja predsjednika Vlade RH.

U prijavi se ne kaže je li problem u tome što je premijer nazvan narcisoidnim jadnikom ili bi uvreda bila i da je samo obični jadnik. Isto tako nejasno je, je li problem u tome što se tražio napad pokvarenim jajima ili je problem u jajima kao takvima, tj. bi li problem bio manji, ili ga uopće ne bi bilo, da je riječ o pozivu za napad trulim paradajzom, ali u svakom slučaju, slučaj dosta smrdi.

Slučaj pokvarenih jaja izgleda da je veći i od samih jaja pa ga je večeras morao prokomentirati i ministar policije Davor Božinović. Sazvao je novinare kako bi rekao da on o svemu ovome ništa ne zna osim da policija radi kako treba raditi i zna da ni on ni premijer o ovom slučaju ništa nisu znali", režimski dozirano, komičar Šprajc je načinom svog 'šaljivog' komentara, više prikrio nego otkrio.

Kao onomad Čkalja, tako danas Šprajc, tek pomalo 'golica' društvene probleme dok o njima zbori pazeći kako slučajno ne bi 'prešao Rubikon' i svoj komentar učinio ozbiljnom mobilizirajućom kritikom vlasti.

Uhićenje dvojice ljudi - zbog benigne kritike Plenkovića na društvenim mrežama - nije incidentna posljedica boljševičkog mentalnog sklopa, nego anakronizam totalitarnih sustava koji su na hrvatskim prostorima vladali pola stoljeća (od 1941. do 1991.). Zbog toga, ozbiljan kritičar toga događaja konstatirao bi kako je na sceni reafirmacija neofašističkih, odnosno, neoboljševičkih instrumenata vlasti. Kako je u pitanju degradacija elementarne ljudske slobode i temelja demokracije. Kako je u pitanju pojava koja tendira revitalizaciji totalitarizma te da, zbog toga, mora biti odmah i učinkovito zaustavljena.

A promptno i učinkovito zaustavljanje gušenja demokracije moguće je eliminiranjem uzroka pojave. Kako je uzrok takvome ponašanju način vladanja Andreja Plenkovića i svih dosadašnjih hrvatskih lidera, neminovna je njegova neodložna smjena.

Budući da kritičari tih i sličnih društveno-političkih pojava, poput Zorana Šprajca danas ili Stipe Šuvar onomad, „popu ne govore pop, a bobu bob", Hrvatska će nezaustavljivo nastaviti kliziti k svome izvorištu: balkanskoj hajdučkoj vukojebini kojom će, u konačnici, netko tuđi vladati i doslovno, a ne samo gospodarski.

Očito, Hrvati još nisu dosegli civilizacijsku razinu na kojoj opći interes kontrolira pojedinačni. Zbog toga i pjevaju „Ustani Bane", a ne „Ustajte vi prezreni na svijetu".

Radi pristanka uz Jelačića, dok je u ime i za račun Beča gušio revoluciju u Mađarskoj, Karl Marx je Hrvate smatrao nazadnim reakcionarnim narodom koji 'treba završiti u ropotarnici povijesti', a Jelačića je prezirao. Začudo, hrvatski komunisti prešućivali su ovaj Marxov stav prema Hrvatima, ali nisu krili svoju mržnju prema Jelačiću - čiji su spomenik uklonili s Trga Republike.

Odmah po 'paljenju svjetla' u 'samostalnoj i neovisnoj, pravnoj i demokratskoj, socijalnoj i katoličkoj' - ukratko, lijepoj njihovoj - bivši su komunisti Bana vratili na Plac. I, vjerojatno, na tome mjestu ostat će sve dok ga opet ne uklone. Budući komunisti.