NA marginama Međunarodne smotre folklora, u petak, 9. srpnja 2021. godine, na trgu Bana Jelačića u Zagrebu, pažnju slučajnih prolaznika privukli su momci i djevojke odjeveni u srpsku narodnu nošnju jer su, sa zastavom Srbije u rukama, 'u srcu Hrvatske', igrali Užičko kolo. Ta nesputana razdraganost (i) djece dojučerašnjih agresora 'na sve što je hrvatsko' djelovala je pomalo nestvarno. Dakako, puno nestvarniji, provokativni čak, učinak imala su raspjevana srpska djeca na retrogradne hrvatske nacionaliste kao što je izvjesni Vaso koji se velikim Hrvatom kliče.

Međutim, da se kojim slučajem u blizini vesele srpske mladeži (hrv. omladine) našlo par pripadnika progresivnog dijela katoličkog klera - bosanski, a ne hercegovački fratri - oni bi s 'braćom' Srbima u kolo ušli te zaigrali igru koja ničije zlo prizivala nije. A da to znaju i povremeno čine, vidljivo je iz priloženog videa.

Isti dan, nakon zalaska sunca kako i priliči temeljnoj poruci sadržaja događaja, dvjesto kilometara istočno od tog 'kontroverznog' prizora, grupa 'velikih Hrvata', na 'najljepšoj hrvatskoj kontinentalnoj plaži' - slavonskobrodskom Poloju - organizirala je demonstraciju vlastitih civilizacijskih dosega. Organizirala je nastup (hrv. event) s ikonom hrvatskog neofašističkog romantizma, Markom Perkovićem Strojnicom, nominalno s ciljem prikupljanja par stotina tisuća kuna za potrebe NK Marsonije, a službeno zahvaljujući državnom keš poticanju hrvatske glazbene scene. Realno, pak, radilo se o  revitalizaciji etno-biznisa koji je na zapadu zabranjen, a u Hrvatskoj, kao i sve drugo, ograničen tek kompromitiranom stožeraškom Covid politikom i takvim pravosuđem.

Dakako, Marko Perković je i pjevač, ali od forme pjevanja tako dobro živio ne bi da nije sadržaj utemeljio na „našoj stvari". Da nije postao simbol šovinističke Hrvatske. Da nije svjesno i ciljano svoju karijeru gradio kao reper dijela populacije koja kulturu utemeljuje na isključivosti. Na 'filosofiji palanke' rekao bi Radomir Konstantinović, kojem je pravna država Hrvatska, prožeta nacionalističko-lopovskom ohološću, u Rovinju otela kuću.

Dakle, u istom danu dva 'iritantna' događaja: jedan kojeg su uzrokovali mladi Srbi, a drugi onaj kojeg su organizirali 'etno-biznismeni'. Na oba događaja vijorile su se nacionalne zastave. Pritom, uz srpski barjak isticane su benigne srpske narodne nošnje, a uz hrvatski nacionalni stijeg i maligna obilježja hrvatskog neofašizma: Za dom spremni! 

Na Trgu bana Jelačića veselo od jutra, Užičko kolo i to… pic.twitter.com/en8Ow7Oktl

— Jasminko Umićević (@JUmicevic) July 9, 2021

 To što organizatori i posjetitelji nacionalističkog mitinga, kojeg koncertom zovu, nisu poštivali odredbe Stožera Civilne zaštite - koji je jasno naznačio tko i pod kojim uvjetima smije na koncert Marka Perkovića Thompsona - moguće je podvesti pod opću (ne)kulturu, ali to što je dopušteno kočoperenje neoustaškom ikonografijom, moguće je razumjeti tek kao jasnu političku volju aktualnog vodstva hrvatske države koju bespogovorno provode lokalni 'organi' reda i poretka.

- Kada su u pitanju natpisi i uzvikivanje pozdrava 'Za dom spremni', policija postupa prema Zakonu o remećenju javnog reda i mira te protiv počinitelja podnosi prekršajne prijave. Konkretno, na koncertu na Poloju - gdje su djelatnici policije bili na osiguranju - nismo imali intervencija kada su u pitanju natpisi i uzvikivanje spornog pozdrava - za SBplus kazao je Damir Brezić, policijski službenik za odnose s javnošću Policijske uprave brodsko-posavske.

Stožer Civilne zaštite, pak, nije niti angažirao dodatne 'Covid redare' koji bi kontrolirali provođenje epidemioloških mjera jer je „nadzor nad pridržavanjem propisanih mjera bio u obvezi organizatora".

Ako bi se, kojim slučajem, netko od „neprijatelja Hrvatske i Marsonie" usudio postaviti pitanja: Tko je, po službenoj dužnosti bio obvezan kontrolirati jesu li organizatori ovog nacionalističkog mitinga poštivali Zakon o remećenju javnog reda i mira te propisane epidemiološke mjere?; Tko je nadležan za nadzor djelatnika policije koji su ignorirali natpise 'Za dom spremni!'?; Tko je nadležan za sprečavanje uzvikivanja tog fašističkog pozdrava od strane samog pjevača?, dakako, bio bi žigosan kao "antihrvatsko i projugoslavensko", odnosno "srbo-četničko-komunističko smeće".

Kao jedan od žigosanih „antihrvata", bio sam presenećen (slov. iznenađen, hrv. preneražen) kada sam svoga unuka Bornu, sina Branimirova, ugledao na fotografiji s Markom Perkovićem Strojnicom i dvojicom prijatelja. Nisam mogao shvatiti kako je to moguće da pripadnik moje, držim pristojno odgojene, obitelji koketira sa simbolom hrvatskog političkog i gospodarskog nazadnjaštva. Kako je to moguće da netko meni najbliži, svjetonazorski, može odlutati tako daleko. Kako je moguće da sam toliko zakazao kod usmjeravanja potomaka na hod u granicama univerzalnih civilizacijskih vrednota.

- Znaš li ti Borna tko je Marko Perković Thompson? - upitao sam unuka, a on mi reče kako zna da je „poznati pjevač".

- Slušaš li ti njegove pjesme i znaš li kako je on postao poznat? - nastavim s pitanjima, a Borna poče mucati kako „ne sluša", ali da je čuo kako je „poznat po nekim ustaškim pjesmama".

- A što ti znaš o ustašama? Jeste li u školi učili tko su bile ustaše tijekom Drugog svjetskog rata?

- Znam tko su bile ustaše, ali o tome dosad u školi nismo ništa učili. Tek ćemo u osmom razredu učiti - pouči me trinaestogodišnji unuk o statusu nacifašizma u formalnom odgoju i obrazovanju hrvatske djece.

- Pa ako znaš tko su bile ustaše i ako znaš da je Thompson postao popularan hrvatski pjevač (i) zbog toga što veliča te hrvatske sramotnike, zbog čega si se fotografirao s tim čovjekom?

- Iz fore. Prolazili smo Korzom i prijatelj ga je zamolio da se slikamo. Kad je Thompson prihvatio, a prijatelji stali uz njega, ni ja nisam mogao ostati po strani. - u jednoj rečenici ukaza Borna na temelj 'filozofije (moje) palanke'.

Jesu li Bornini vršnjaci, prije par godina, na proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, u Kninu, tijekom međuigre (hrv. intermeca) između dvije Thompsonove strofe, klicali: „Ubij, ubij Srbina", posljedica kućnog odgoja ili školskog neodgoja, potpuno je irelevantno za sudbinu ovih prostora i mojih potomaka u njemu. Hoće li uzrok „bratoubilačkim" klanjima u budućnosti biti klero-fašizam ili nacionalni romantizam za 'Bornu' koji će puzati pod granatama - kao i djed mu - potpuno je nevažno.

Umjesto da sa Srbima - i svim drugim „narodima i narodnostima" svijeta - pjeva miroljubive pjesme uz kakvu miroljubivu igru, ratovat će protiv njih, a sve u korist neke buduće, domaće i/ili inozemne, političke i/ili gospodarske mafije. Nekih novih političkih i/ili gospodarskih fukara koje će do zadnje kapi 'Bornine' krvi braniti svoje osobne interese. Dakako, pod krinkom nacionalnih.

Ratovat će, ako svi budemo šutjeli i nekritički promatrali što nam čine nacionalistički "učitelji i vođe".