ONI iz „pedeset i neke" sjećaju se Univerzijade u Zagrebu 1987. i halabuke koju su ondašnji branitelji digli oko njezina loga. Nije bilo te sile koja bi tadašnje „čuvare revolucije" mogla urazumiti kako latinično 'U' nije sinonim ustaštva, nego tek jedno od slova abecede. Nitko ih nije mogao uvjeriti kako je normalno da logom te međunarodne studentske sportske manifestacije dominira prvo slovo njezina imena. Zbog toga, Univerzijada je dobila zaštitni znak u obliku 'Y', što je trebalo asocirati na Yugoslaviju kako, ne daj Bože, netko ne bi pomislio da slovo 'U' asocira na Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH).

Kustićevo hvalisanje kako su u njegovu dokumentu „prvi put u povijesti komunistički simboli proglašeni spornima" jer „komunistički zločini … nisu bili osuđeni kao fašistički", ne samo da je notorna bedastoća - jer dva dijametralno suprotna totalitarizma nije moguće istim imenom zvati, nego je i nekorektno.

Gledajući na božićni ukras kojeg je slavonskobrodska uprava, koncem 2019., dala objesiti o kandelabere u netom rekonstruiranoj ulici - koju Brođani prvom avenijom zovu, mada se službeno ulica Petra Svačića kliče - pomislio sam na jugoslavensku Univerzijadu i njezin logo. Pomislio sam kako bi potpuno suludo bilo gradonačelnika Mirka Dusparu prozivati zbog toga što je najveću i najljepšu slavonskobrodsku ulicu okitio „ušatim slovom U". Tim više što je ono, slovo 'U', napravljeno od 12 zvijezda petokraka koje, niti u najluđoj mašti, nije moguće s ustaštvom povezati.

I zaista, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, bilo bi bedasto 75 godina nakon smrti Musolini-Hitlerove sluškinje i genocidne tvorevine zvane NDH, u  izravnu vezu dovoditi ukras za najneviniji kršćanski blagdan, Božić, s najkrvoločnijim režimom kojeg je netko od Hrvata oživotvorio.

Bilo bi, kad u Hrvatskoj ne bi postojao europski grad koji slavi dr. Milu Budaka, ideologa i „doglavnika" tog institucionalnog čudovišta i najveće hrvatske sramote od kad je taj narod prešao Karpate (ili Bospor, sic!). Onog doktora koji je 1941., krstareći (i) ovim prostorima sa samokresom za pasom, držao govore rimujući „Srbe sa vrbama i psine sa Drinama". Onog Budaka koji bi „u De Gaulleovoj Francuskoj jednako prošao" kao što je prošao u Titovoj Jugoslaviji. Onog fašistu koji bi, za potpise na rasnim zakonima, na isti način bio osuđen na bilo kojem sudu u Europi 1945.

Zbog toga, sve one koji bi, moguće, poistovjećivali reakciju partizanskih boraca 1987. s našim čuđenjem o istom - slovu 'U' - 32 godine kasnije, podsjećamo kako to nije isto. Naime, u ono doba fašizam je bio civilizacijski upokojen da bi, nakon 1990., u Hrvatskoj i institucionalno, a u dijelu BiH izvaninstitucionalno, bio legaliziran. Mada se svi prave ludi tvrdeći kako je rehabitiliran tek simbol NDH, pozdrav "Za dom spremni!", a ne i njezin sadržaj - koncentracijski logori za istrebljenje Srba, Židova i nepoćudnih Hrvata.

I zaista, nitko normalan u Hrvatskoj ne želi Srbe, Židove, komuniste... - eliminirati, tek, previše ih je koji legitimnim drže kako takve treba anatemizirati, neutralizirati te od relevantnih društvenih institucija i procesa distancirati.  

Odlukom hrvatske Vlade da prihvati blasfemično rješenje predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Plenkovićeva famoznog alibi „Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima", akademika Zvonka Kusića - kako je pozdrav „Za dom spremni!" jedan od legitimnih simbola Domovinskog rata - stavljena je točka na 'I' postuđmanove Hrvatske koja fašizam službeno tolerira u ograničenim količinama, na određenom mjestu i određenim povodom.

U onoj mjeri u kojoj je glupo Kusićevo obrazloženje kako su „HOS-ovci bili hrvatski branitelji koji su ginuli za obranu domovine i da je to presudilo za ovu odluku", u toj mjeri bi bilo protuzakonito kad bi njegov njemački kolega Hanns Hatt ustvrdio kako su kukasti križ ili "Sieg Heil!" legitimni jer su neki pošteni mladići poginuli noseći, odnosno kličući, isključivo, za vrijeme obrane domovine.

Dakle, obrana domovine je legitiman postupak, a nošenje kukastog križa ili slova 'U', kao simbola sadržaja za koje se netko bori, je kriminalan čin. I to svuda u svijetu. Kao što je svuda u svijetu crvena petokraka legitiman simbol antifašističke borbe, neovisno o tome što je pod njom, prije i poslije Drugog svjetskog rata, počinjeno puno užasnih zločina.

Naime, Kustićevo hvalisanje kako su u njegovu dokumentu „prvi put u povijesti, komunistički simboli proglašeni spornima" jer „nisu bili osuđeni kao fašistički", ne samo da je notorna bedastoća - jer dva ideološki dijametralno suprotna totalitarizma nije moguće istim imenom zvati - nego je i nekorektno.

Isto bih mislio i da je oportunist Kustić, recimo po narudžbi Ivice Račana 1972., izradio dokument u kojem bi kršćanski križ proglasio „spornim", jer je pod njime, nominalno, s obzirom na alate koji su pritom korišteni, (po)činjeno više zločina nego pod kukastim križem i petokrakom zajedno. Ili, recimo, da je netko u Americi izradio dokument u kojem bi američke petokrake proglasio "spornima" jer je pod njima počinjeno višestruko više ratnih zločina tijekom Drugog svjetskog rata i nakon njega nego su ih počinili hrvatske ustaše i partizani zajedno.

Utoliko je perverzniji sadržaj političkog djelovanja sisačkog biskupa i bivšeg predsjednika Komisija HBK Iustitia et pax, Vlade Košića. I njemu sličnih, dakako.

I, nakon toga, što reći o brodskom ušatom božićnom ukrasu u okolnostima kad se (i) socijaldemokratski premijer, Zoran Milanović, hvali kako je njegov „deda bio ustaša", a „majka nije bila vojna lekarka", ili kad jedan od vodećih klerika, ratnom zločincu Dariju Kordiću, ljubi ruku i izjavljuje kako je on "moralna vertikala" te da bi "Hrvatima trebao biti uzor po svojem domoljublju".

Što reći kad je u brodskom Gradskom vijeću - u to vrijeme nekim čudom predsjednik tog tijela - HNS-ovac Ivica Kovačević, prijetio referendumom građana ulice Mile Budaka, ako Gradsko vijeće bude razmatralo Prijedlog Udruge za promicanje lokalne uprave i samouprave (PLUS) u kojem je tražena promjena imena ulice Mile Budaka.

Tek, možda bi Duspari i Striboru Valenti mogli poručiti kako bi im bilo mudrije da su ušate ukrase objesili na kandelabere u ulici dr. Mile Budaka - jer bandere, vješanja i doglavnik imaju puno toga zajedničkog. Dapače, za razliku od Budaka koji je prijateljevao s fašističkom Mađarskom, Sv(n)ačić je, kao vođa anti-mađarskog otpora u Hrvatskoj, 1093. izabran za kralja.

Mala napomena
Budući da je, u odnosu na prošlu godinu, SBplus dobio 30-ak posto posjetitelja više, te ih sad ima oko 145 tisuća mjesečno, sve njih, a i one koji su me zaboravili, OVDJE podsjećam tko je potpisnik ovog priloga.