U granicama mogućeg, zadnjih pet godina SBplus pratio je i rad ovdašnjeg Županijskog suda, najodgovornije institucije koja čuva temelje hrvatske države na ovim prostorima. Što smo više tom tvrtkom bavili se to smo veći nerazmjer otkrivali između monumentalnosti institucije i stručno-karakterne krhkosti njezinih lidera. Spoznaju hrvatskih ljudi i ocjenu europskih nadzornika - da je hrvatsko pravosuđe 'najtanja karika' u društvu - potvrđivali smo konkretnim primjerima.

Mada u naumu nije sasvim uspio, Mirković je odlučio iz Suda, doslovno, netragom nestati. Je li uzrok tome želja ovog brodskog uglednika da sačuva preostalu količinu časti, potrebnu (i) za umirovljenički izlazak u grad bez osjećaja kako mu sugrađani s prezirom gledaju u potiljak, zasad nije poznato.   

Svjedočili smo kako institucionalna i zakonska infrastruktura nije sama po sebi uzrokovala bijedan status hrvatskog pravnog sustava - prije svega u očima hrvatskih građana, a potom u Europi i svijetu - nego oni koji, primarno, taj i takav sustav čine, ljudi u njemu. Dakako, najviše pozicionirani na hijerarhijskoj ljestvici i najodgovorniji su za stanje u sustavu. Dapače, stanje svake institucije zrcali znanje i karakter njezina lidera, u ovom slučaju Županijskog suda.

Tek časni ljudi uzdignute glave gradom hodaju

Primarno zahvaljujući, svojevremeno prinuđenom na abdikaciju, šefu brodsko-posavskog HDZ-a, Zdravku Sočkoviću, sinonim za pravnu državu na ovim prostorima bio je donedavni predsjednik Županijskog suda, Zlatko Mirković. Očito, pravi čovjek, na pravom mjestu, u pravo vrijeme. Inače, ne bi ga HDZ držao toliko dugo na vrhu piramide djelitelja pravde - po aršinima Sočkovića, Kršića, Haramusteka, Svirčevića i inih sličnomišljenika.

Što zbog pretjeranog individualnog kriminala, što zbog besramnog prezira prema službenim obvezama funkcija koje su obnašali, minijaturno društvo s ogromnim ovlastima polako se počelo osipati. Jedni su iz benignih razloga završili u zatvoru, drugi su morali na puno manju funkciju uz bezmalo istu plaću i status u društvu, treći su dobili nečastan otkaz iz službe, četvrti su pobjegli u mirovinu, a peti se bore za poziciju s koje bi mogli zaštititi dosadašnji način rada kojeg su simbolizirali Zlatko Mirković i Stjepan Haramustek.

Ambicija je bila - pouzdanika za nasljednika

Prije bijega u mirovinu, navodno, Mirković je po svaku cijenu Mirka Svirčevića želio inaugurirati u prestolonasljedničku fotelju i na taj način osigurati kontinuitet ovdašnje pravosudne misli, riječi, djela i propusta te, na taj način, zaštititi tragove koje je iza sebe ostavio. Koliko mu je do toga bilo stalo vidljivo je iz činjenice da je Svirčevića 'imenovao' svojim nasljednikom na funkciji predsjednika Izbornog povjerenstva Brodsko-posavske županije, a potom nastojao je pomoći pri njegovu postavljanju na funkciju vršitelja dužnosti predsjednika Suda, što je trebao biti psihološki korak prednosti u procesu konačnog izbora predsjednika suda.

Mada u naumu nije sasvim uspio, Mirković je odlučio iz Suda, doslovno, netragom nestati. Je li uzrok tome želja ovog brodskog uglednika da sačuva preostalu količinu časti, potrebnu (i) za umirovljenički izlazak u grad bez osjećaja kako mu sugrađani s prezirom gledaju u potiljak, zasad nije poznato.   

Nedvojben dokaz (corpus delicti, kazali bi suci) da je planirao netragom nestati - nalazi se u Očitovanju Sudačkog vijeća na žalbu suca Mirka Svirčevića, kandidata za predsjednika Županijskog suda u Slavonskom Brodu, upućenog Posebnom vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Dva kandidata za jedno časno i odgovorno mjesto 

Kao što je posjetiteljima SBplus-a poznato, na mjesto predsjednika ovdašnjeg Županijskog suda kandidirala su se dvojica sudaca Županijskog suda: Predrag Dragičević i Mirko Svirčević. Između ostalih parametara, temeljem kojih će 'poslodavac' imenovati predsjednika Županijskog suda, jeste i ocjena koju, 'sukladno Zakonu te dosadašnjoj praksi', daje Sudačko vijeće Županijskog suda u Slavonskom Brodu. Ta ocjena izražena je egzaktnim bodovanjem rezultata rada kandidata.

Na ocjenu kolega iz Sudačkog vijeća žalio se sudac Svirčević, a Sudačko vijeće, Posebnom vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske, očitovalo se kako je Svirčevićeva žalba "u cijelosti neosnovana, u potpunosti neprihvatljiva, a u pojedinim dijelovima i nekorektna".

U obrazloženju svog stava "Sudačko vijeće je smatralo potrebnim istaknuti kako nije bilo u mogućnosti, u vremenu od 60 dana, donijeti i dostaviti ocjenu za kandidata Mirka Svirčevića, jer su podaci u njegovim godišnjim ocjenama, a pogotovo za 2013. i 2014., bili nepotpuni i nerazumljivi, slijedom čega se za te godine uopće nije moglo točno utvrditi protiv kojih su to sudskih odluka izjavljeni pravni lijekovi, budući da ih bivši predsjednik Županijskog suda Zlatko Mirković nije precizirao (...)

Podaci obrisani kao da se radi o pornografiji 

Ti podaci se nisu mogli pribaviti niti iz statističkih godišnjih izvješća o radu kandidata Svirčevića za traženo petogodišnje razdoblje jer su, iz Vijeću nepoznatih razloga, izbrisani iz kompjutorske memorije, što je posve neprihvatljivo budući da statistički podaci o radu svih sudaca moraju biti evidentirani te u svakom trenutku dostupni, ne samo u pisanom već i u elektronskom obliku (...)

Vezano za ostvarene (Svirčevićeve, opa.a) rezultate rada, odnosno utvrđene postotke ostvarenja godišnje norme, uočava se da mu je od strane bivšeg predsjednika Županijskog suda Zlatka Mirkovića godišnja norma umanjivana - u prve tri godine 20%, a za 2013. i 2014. 10% - što u promatranom razdoblju od pet godina ukupno iznosi 80%, budući da ga je bivši predsjednik suda u tome razdoblju postavio za predsjednika kaznenog odjela", između ostalog, stoji u Očitovanju sudačkog vijeća.

Tko iza sebe tragove briše?

Budući da je izborni proces u toku, ne iznosimo sve informacije, podatke i kvalifikative iz dokumenta jer je namijenjen Posebnom vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a ne javnosti. Zasad.

Tek, iz Očitovanja izdvojili smo kontekst u kojem je navedena činjenica da je dugogodišnji predsjednik ovdašnjeg Županijskog suda, Zlatko Mirković, prije nego je pobjegao u mirovinu, "izbrisao sve podatke iz kompjutorske memorije...". Učinili smo to kako bismo mogli postaviti pitanje - zbog čega je Mirković 'izbrisao sve podatke' kad, kao sudac, dobro zna tko iza sebe tragove briše.