„UZ formalnu političku vlast koja vodi državu, u Italiji postoji i jedan paralelni oblik vlasti koji ima moć utjecati na sve političke, gospodarske i društvene procese u zemlji. Riječ je o talijanskoj mafiji čija je najveća prednost u odnosu na ostale vrste organiziranog kriminala njena povezanost s državom koja se temelji na sistemu međusobnih usluga i čini osnovu mafijaške moći. U tom smislu bitna je ne samo zaštita od kaznenog progona koju joj te veze pružaju, već i mogućnost utjecaja na različite političke odluke koje mafiji olakšavaju ulazak u legalne sektore talijanskog gospodarstva i crpljenje njegovih sredstava u svrhu povećanja svog kapitala i pranja novca stečenog ilegalnim aktivnostima. Naviknut na njenu prisutnost na svim političkim i gospodarskim područjima, i sâm narod mafiju doživljava kao oblik vlasti, jednako jak ili čak jači od onog državnog, čime se otvara pitanje o još jednoj mogućoj tezi po kojoj mafija u državi predstavlja potpunu vlast. Također, nejasne granice između mafije i politike u Italiji čine mogućom i tezu prema kojoj su mafija i država u Italiji zapravo jedno.“

Tako piše Mirjana Jurčević, prof. sociologije, talijanskog jezika i književnosti u sažetku svog diplomskog rada koji je pod naslovom "Mafija kao primjer paralelne vlasti: Primjer Italije" izradila i obranila na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u studenomu 2010. godine.

Za razliku od Italije gdje je, nakon ujedinjenja te zemlje 1861. godine, Mafija postepeno stvarala paralelni sustav upravljanja društvenim procesima, prvo na Siciliji, a potom u cijeloj zemlji, zbog čega često dolazi do „nejasne granice između mafije i politike“, u Hrvatskoj je, 'nakon priokreta' 1990. godine, sve kristalno jasno.

Tijekom apokaliptičnog eldorada u drumsko-razbojničkom čerečenju društvene imovine - pri čemu su 'institucionalne i izvaninstitucionalne' pljačke bile modus operandi - političke, pravosudne, klerikalne i vojne kriminalne grupe munjevito su izrasle u međusobno povezan pokret s jedinstvenom agendom: 'Jamiti' koliko je moguće od materijalnih vrijednosti stvorenih tijekom socijalizma te, istodobno, graditi strukturu uprave zemljom (Državu i Crkvu) koja će sve pljačke i ratne zločine legalizirati pod kišobranom ozakonjenog i/ili blagoslovljenog retrogradnog klero-nacionalizma.

Dakle, u Hrvatskoj nemamo paralelnu vlast 'podzemlja' i države, nego jedinstvenu upravu koju čine, primarno, politička, pravosudna, klerikalna, gospodarska i sportska 'mafija'.

Pripadnici vladajuće nomenklature u Hrvatskoj koji nisu kriminalci, odnosno, ne pripadaju nekom od kriminalnih 'familija', tek su eksces koji se najčešće koristi kao smokvin list ovdašnje pseudo demokratske, pravne i socijalne države.

Zbog toga je hrvatska 'mafija' puno opasnija od talijanske. 'Kumovima' Cosa nostre, vjerojatno, ne pada na pamet tijekom svojih 'sastanaka na vrhu' ponašati se kao hrvatska parlamentarna većina - odgovorna za donošenje zakona s ljudskim likom, odnosno, kao Državno sudbeno vijeće - odgovorno za zakonito funkcioniranje hrvatskog pravosuđa. Pogotovo im ne pada na pamet ponašati se kao Državno odvjetništvo Republike Hrvatske - odgovorno za čuvanje ozakonjenog društvenog poretka. Dakle, vodstvu talijanske mafije, koje je najčešće u ilegali, ne pada na pamet predstavljati se kao zaštitnik demokracije i/ili pravne države. Dapače, oni se drže svojih zakona i pravila ponašanja jer pouzdano znaju kako bi im se, u protivnom, raspao cijeli sustav te bi došlo do 'bratoubilačkog' rata oko podjele plijena.

Mada su im organizacije funkcionalno i teritorijalno strukturirane na isti način - tako da je na vrhu 'Odbor' kojim rukovodi capo di tutti capi što je u Hrvatskoj, bez razumne sumnje, kancelar Andrej Plenković; ispod 'Odbora' su 'glave familije' poznati kao 'kumovi', a ispod njih 'ljudi od časti', 'vojnici' - talijanska i hrvatska mafija ne funkcioniraju na isti način.

Naime, dok za svaku razinu nominalno legalne vlasti talijanska mafija ima svoje tijelo koje s njom surađuje ili je kontrolira, u Hrvatskoj nema paralelnih 'uprava' jer dominantno 'mafiju' i 'upravu' čine iste strukture - isti ljudi.

Zbog toga, niti jedan od tri stupa države (zakonodavni, izvršni i pravosudni) koji bi trebali graditi, voditi i čuvati demokratski poredak zajednice, nisu u funkciji stabilnosti demokracije, vladavine prava i socijalne države, nego su sami sebi svrha, a prava i interese građana štite samo u mjeri potrebnoj za očuvanje sustava i vlastitog statusa u njemu. U konačnici, da osujete moguća revolucionarna previranja u društvu.

U cilju održanja takvog poretka, nomenklatura uglavnom regrutira polusvijet u strukture koje upravljaju zajednicama i na taj način generira kriminal u zemlji. U suprotnom, kad bi se ozbiljno počeli baviti pravnom zaštitom građana, potpirivali bi vatru ispod temelja vlastite kuće. „Sjekli bi granu na kojoj sjede“.

U gospodarstvu, na primjer, dvije milijarde kuna, (halo! 2.000.000.000,00 kuna, odnosno, 266 miijuna eura) capo di tutti capi Plenković poklonio je Mati Rimcu, sinu notornog Ivana Rimca, čovjeka koji je - uz aktivno sudjelovanje pravosuđa - 'prvobitnu akumulaciju kapitala' stvorio besramno opljačkavši poslovnog partnera. Dakle, premijer 'našim' novcem perfidno armira mafijaški poredak u zajednici na način da jednom od članova svoje 'kupole' poklanja najskuplju obiteljsku igračku na svijetu. Igračku koja ima samo jedinu namjenu - rebrendirati 'familiju' Rimac.

U pravosuđu, na primjer, tijelo odgovorno za regrutiranje kadrova i strukturiranje hrvatskih sudova - Državno sudbeno vijeće (DSV) - na čijem čelu je Darko Milković, bezmalo četiri godine svjesno i namjerno ignorira nedvojbene dokaze o kriminalnom postupanju njihova čovjeka u Slavonskom Brodu, predsjednika Općinskog suda Vedrana Pavelića, koji je novi stan od 97 metara četvornih platio tek 8.000 kuna. Dapače, očito i vrlo ozbiljno lupeško postupanje osobe koja bi kriminalce trebala suditi, DSV je krajnje drsko ignorirao. Što je samo još jedan od bezbroj dokaza kako hrvatsko pravosuđe favorizira posrnule kadrove jer je takve lakše instrumentalizirati u 'državno-mafijaškom biznisu. Jer takvi lakše i brže postaju članovi 'familije'.

Sudac koji svoj posao želi raditi sukladno pravnom poretku čija je primarna zadaća štititi univerzalnu pravednost u zajednici - ma koliko se neki pravnici upinjali dokazivati kako pravo i univerzalna pravda nemaju ništa zajedničko - ima vrlo male izglede napredovati u hijerarhiji ozloglašenog hrvatskom pravosuđu, odnosno jednom od tri stupa na kojima počiva mafijaška država Hrvatska.

Uglavnom, nakon višestoljetnog služenja tuđinu, hrvatska se država (sabor, vlada i pravosuđe) konačno uspjela organizirati tako da njezine 'familije' same pljačkaju ovdašnje građane. Dakle, ostvarilo se proročanstvo Brune Bušića iz 1975. godine u kojem je ustvrdio: „Kad stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak' nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?“.