NEDAVNO je Gradska knjižnica bila domaćin promocije novih izdanja Instituta za povijest - Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. U okviru ove promocije predstavljen je i novi broj Scrinie Slavonice - Godišnjaka Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, sveska 23 (2023.). Zanimljiv sadržaj ovoga godišnjaka može biti vrlo koristan povijesničarima, ali i entuzijastima i zainteresiranima za nova istraživanja, nove poglede. Dakako, svaki broj donosi nove prijevode tako da je vrlo upečatljiv prijevodni tematski blok Povijest seksualnosti; posebno zbog činjenice kako je riječ o povijesnom presjeku ove zasigurno interesantne teme koju često teoretičari povezujući s Foucaultom koriste nesvjesno zanemarujući sve ostale izvore koji se bave istom temom. Uz Uvodnu bilješku Stanka Andrića, u ovom tematskom bloku mogu se čitati tekstovi Davida H. Halperina: Postoji li povijest seksualnosti?, Jeana-Louisa Flandrina: Seksualni život oženjenih u društvu Starog poretka: od crkvenog nauka do stvarnosti ponašanja te tekst Alexandera Maxwella: Nacionalna endogamija i dvostruki standardi: seksualnost i nacionalizam u istočnoj središnjoj Europi tijekom 19.stoljeća.

Tako unutar svih ovih tekstova doznajemo kako se  “seksualnost definira kao zasebna, seksualna domena unutar šireg polja ljudske psihofizičke prirode”. Implicitnost i eksplicitnost iskaza, viđenja, promatranja, zaključaka, tako zahvaljujući ovim tekstovima bivaju dovedena na nivo zaključaka o tematici u kontekstu jednog vremenskog raspona ukazujući na vrlo interesantne detalje gdje se očituje razlika u percepciji ženske, odnosno muške seksualnosti. Krećući od atenskih spisa Halperin na jednom mjestu ističe: “Seksualnost, za kulture koje nisu oblikovane nekim sasvim nedavnim europskim i američkim buržujskim promjenama, nije uzrok već posljedica. Društveno tijelo je nadređeno seksualnom tijelu.” Očite manjkavosti kojima se autor bavi i na koje ukazuje zaista svoj odnos mogu zaslužiti odnosu muškarac- žena. Podjela društva i determinizam koji je njome određen, određen je kulturnom formacijom gdje dominacija ima svoj danak u definiciji muškosti i ženskosti. Kulturološka određenja u tom antičkom kontekstu vrlo su varijabilna i drugačija nego li danas. “Seksualnost moramo maknuti iz kulturnog tumačenja seksualnog iskustva” - postavlja se pitanje jesmo li to u stanju učiniti s ove današnje pozicije iako povijest seksualnosti nalaže nešto drugačije stavove i interpretacije? 

Ovaj autor pri kraju teksta navodi: “Moramo se izvježbati kako bismo prepoznali konvencije osjećaja kao i konvencije ponašanja te kako bismo protumačili zamršenu teksturu života kao artefakta, kao određenog ishoda i arbitrarne konstelacije kulturnih procesa.”

Nadalje, Flandrin je autor vrlo interesantnog članka koji obiluje primjerima vezanim za nauk Crkve, problem bračne ljubavi, također spominje dane posta te kontekst teškoga grijeha vezan upravo za te dane i sam čin, napominje što je vezano za teološki pogled u cijelome kontekstu seksualnosti. 

I dok postoji tematska povezanost ovih tekstova, očito je kako interpretacija biva drugačija s obzirom na vremenski kontinuitet i dominaciju Crkvenog nauka nasuprot antičkome. Naposlijetku, posljednji tekst u fokus smiješa 19. stoljeće pa prema tome, očekivano, spominje ideologizaciju, nacionalizaciju seksualnosti u središnjoj Europi, ali i što je vrlo zanimljivo - veličanje ženske seksualnosti u određenim kontekstima. 

Postavlja se prema tome pitanje: koliko smo u stanju predimenzionirati problem seksualnosti i koliko se možemo osloboditi tradicije i utjecaja različitoga povijesnoga konteksta i doći do zaključka kako sam čin jest isključivo naš? Je li naš uopće? S koje pozicije krenuti ako uopće želimo nešto više doznati o temi. Mislim da su ovi tekstovi sasvim dostatni za početak.