Ma koliko se čovjek htio ograditi od politike, ona je jednostavno neizostavni dio naše svakodnevnice, ili je bar izgovor za sve zlo koje nas je zadesilo.

Evo ležim, s pojačanim zdravstvenim problemima koji su povod ovog pisanja i razmišljam - nije li sve to trebalo izgledati puno drugačije, idealnije ? Mislim na funkcioniranje u ovoj našoj 'Lijepoj'.

Ne mogu reći kako smo se borili za slobodu jer sam daleko do tog 'mi', ali i nas - koji nismo direktno sudjelovali u obrani naše 'Lijepe' - boli jer se nije ostvario cilj zbog kojeg se krenulo u borbu. Kako je tek onima čiji su voljeni, za nju, život dali.

Eh da, na to se svela ta naša demokracija. Slobodni smo, a stalno se protiv nečega, nekoga ili za nešto borimo.

Znamo svi kako im je. Ja imam samo jedu terapiju, a oni... bojim se i pomisliti koliko.

Dobro, slobodni možda i jesmo. Za neke stvari možda i preslobodni, ako se uzme u obzir da svatko svakog smije vrijeđati. Ddoduše, ako povrijeđeni nema novaca kako bi angažirao odvjetnika u zaštitu svoje čast i povrijeđenog ponosa. Svi oni koji imaju novac, na sve strane koriste tu našu demokraciju kako bi meli ispred tuđih dvorišta, nebi li ta naša 'Lijepa' bila još 'Ljepša'.

Eh da, na to se svela ta naša demokracija. Slobodni smo, a stalno se protiv nečega, nekoga ili za nešto borimo.

Moja generacija očito nije obradila temu 'slobode' ili ja nisam bila na satu. Ne znam... Znam samo da se ne osjećam slobodno ništa više nego prije. Čak štoviše, osjećam se zarobljeno jer mi svako malo netko nešto, kao malom obrtniku, nameće i podmeće.

Nema što ne moramo platiti i ne znam ni znanje svih skraćenica na silnim uplatnicama, iliti virmanima, koje prvo kada počne mjesec, ispisujem. Uvijek znam reći kako sam, radeći kod drugih, radila za plaću, a otkako sam obrtnik radim za državu i to je eto, valjda, moj mali doprinos 'njoj', kada već za nju nisam ratovala.

Ima to svojih prednosti i mana. Ne žalim se ja, u biti, ni na što osim što mi je, eto, krivo svih tih davanja za zdravstvo koje nam, ipak, za uzvrat daje nedovoljno.

Svakog, valjda, kad tad, 'pikne' nepravda u sistemu naše 'Lijepe' pa, eto, moralo i mene, mada sam inače imuna na sve na što osobno ne mogu utjecati.

Spomenula sam jedne prilike kako sam od zimus, eto, postala 'ovisna' o raspoloženju i mišljenu liječnika. Ne mogu reći stručnosti jer sam se nedavno uvjerila da njihova procjena nečijeg stanja i sama dijagnoza nisu dostatne da bi ih se uzelo za ozbiljno prilikom davanja terapije.

Naime, dobila sam određenu terapiju odnosno određeni lijek po 'imenu i prezimenu' s kojim sam se osjećala savršeno, presretna što je specijalista od prve 'pogodio' koji mi lijek treba. Ta moja radost trajala je par mjeseci dok me pri povratku s godišnjeg nije zatekao 'zamjenski' lijek.

Ostala sam u čudu jer mi nije bilo jasno zašto ne smijem koristiti nešto što mi odgovara. Druga stvar da sam imala problema prilikom njegovog korištenja i da sam tražila nešto drugo ali mijenjati nešto što mi odgovara, nije mi imalo smisla.

Ipak, uzela sam ponuđeni zamjenski lijek, s 'istim' učinkom kojeg je imao stari', od kojeg mi je, nakon tri dana, postalo loše.

Zbog toga, odlučila sam upitati doktora - zbog čega mi ne vrati staru terapiju, a ona mi 'lijepo' objasni kako mi ga ne smije propisati jer se moja dijagnoza ne nalazi u 'knjižici' bolesti koje pokriva taj lijek. On je skup za moje potrebe. Drugim riječima, nije mi toliki problem koristiti novi lijek, jer sam 'mlada'.

Zanimljivo je kada oni kažu - to vam je 'isti' lijek. Kao da za Coca Colu i Sky-colu kažemo kako je to isto, a to ni slično nije!

Liječnica mi je kazala neka se slobodno žalim u HZZ-u, što sam i napravila. Tamo su me odmjerili te kazali ako si ga mogu priuštiti, neka ga kupim sama u Bosni, jer, tamo se daje bez recepta.

Rekla sam kako je to jako profesionalan odgovor... okrenula se... nazvala prijateljicu i zamolila ju neka mi lijek kupi u Bosni.

To me ljuti! Ne zbog toga što lijek moram kupovati, nego zbog toga što njih uopće nije briga kome novac ostavljamo. Zar nikom nije u interesu da novac ostane u našoj 'Lijepoj', za čiju neovisnost su neki ginuli, a u koju mi sad uživamo.

Budimo realni, nikoga nije briga što nas 'komšije' 'hrane' i 'liječe', a toliki se busaju kako su velike Hrvatine.

I onda neka samo netko kaže kako smo 'neovisni', a sve naše 'ovisi', u ovom slučaju o susjednoj državi u kojoj će jedni  prehraniti obitelj, a drugi liječiti se, bez obzira na sav novac koji dajemo za naše zdravstvo.

Pitam se... jesu li se i za to oni borili ?