A koje su to osobe ?! To su oni koji vjeruju u sebe i ono što tom borbom žele postići.

Upravo kao što je nepisano 'pravilo' kako fakultete ne završavaju najpametniji nego najuporniji tako u životu ne preživljavaju i ne dočekuju najveću starost najbogatiji niti najzdraviji nego oni koji se ne prestaju boriti s vjetrenjačama života iz samo njima znanih razloga.

Recimo, moja baka ima zavidnih 88 godina, a njena mama, moja prabaka umrla je u 96. godini što znači da je moja baka ušla tek u polufinale životnog 'survival-a'.

Ovih dana možemo pratiti emisiju koja se na 'našem poznatom jeziku' zove 'SURVIVOR' i ćemu prevoditi nešto kada u javnim medijima i piše tako bez 'titla', a svi bi, pa i mi koji smo učili njemački, trebali znati da to znači PREŽIVIO / LA, a 'survival' - preživljavanje. Iz toga razloga mi je upravo zanimljiva ta riječ jer ima nekakvu 'moć' , jaču nego da sam napisala 'moja baka je pobjednica preživjela'.

No, taj aktualni 'SURVOVIR' nije moja današnja tematika.

Radi se o tome da se svatko od nas, s vremena na vrijeme, iz godine u godinu, nađe u svom 'survivor' i bori se za opstanak. Jedina nagrada je izaći iz problema živ i zdrav.

Sjećam se jedne prilike u kojoj me moja najbolja prijateljica, sva suosjećajna za moje probleme, trebala kao rame za plakanje i uho za slušanje ali je rekla : „Ma neću te još ja gnjaviti, moj problem je daleko manji od tvog". Na to sam joj rekla: „Slušaj draga, nema velikog ili malog problema, svakom je njegov najveći i slobodno se 'istresi' jer će bar na sekundu i moji otići u drugi plan".

Mislim, nas dvije smo obje svjesne da nam nitko osim nas ne može riješiti problem ali isto tako smo svjesne da ga i ne možemo podijeliti sa svima. Upravo zbog toga svaki razgovor je naša mala terapija, ja njoj nabrojim probleme drugih s kojima se susrećem i odmah joj bude lakše, bar dok popijemo kavu !

Taj puta sam joj pojasnila što zapravo znači riječ 'problem'. Problem je sastavni dio života i nema onoga koji ga nema. Ima doduše, ali oni su kod svetoga Lovre.

Nema živog čovjeka koji nema problema!

Naime, problem je neka vrsta naše zadaće od Onoga gore, a sad, hoćemo li jedan vući godinama ili dobiti više njih, ovisi o našoj sposobnosti s kojom ih riješavamo.

Ovako to krene...

Rodimo se, imamo problem s uspostavom ravnoteže i komuniciranja sa okolinom. Krenemo u školu, imamo problem s učenjem, prilagođavanjem, identificiranjem s drugima, tražimo svoje mjesto 'pod Suncem' boreći se s nerazumijevanjem roditelja za svoje potrebe i jedva čekamo da završimo s tim školovanjem.

Jedva čekamo da imamo ista prava kao odrasli i da možemo kako hoćemo misleći da će tada sve biti lakše da su svi problemi bili vezani samo uz to da ništa ne znamo dok ne završimo školu.

Završimo mi i tu školu i odjednom shvatimo da tek onda nastaju problemi i da su oni koje smo imali zapravo bili ništa naspram ovih!

Gdje se zaposliti?! Ako se odlučimo za brak, eto još jednog problema i tu nastane lančana reakcija problema jer ih nismo savladavali jedan po jedan.

Prolaze godine, učimo na greškama, usput praveći nove. Uvučemo se u kredite pa mislimo kako nam je jedini problem pozatvarati ih.

Dođu djeca, pa imamo problem kako njih izvesti na pravi put i jedva čekamo da sve to prođe, da ih školujemo, poženimo i to je to.

Vjerujem kako se svi nadamo, kada sve to posložimo, da nećemo imati problema i da će napokon doći naši pet minuta mira i život bez problema.

Malo sutra!

Djeca baš i ne odu putem koji bismo im mi željeli pa eto nam brige oko njih, nemaju posla ili ga imaju ali imaju loš brak ili upadnu u loše društvo...

O kako se radujemo toj starosti gdje ništa više nećemo morati jer će prestati očekivati da se za njih brinemo.

Dođe i ta starost, naravno, narušilo se zdravlje i eto nam problema! Izbjegavaj masno, pazi na šećer, ne zaboravi popiti tabletu...

Ne smiješ se uzrujavati zbog tlaka, ne smiješ se previše opustiti da ne padneš u krevet. Stari mi, stari naši partneri. Ako smo mi dobro oni nisu i obrnuto. Postanemo čangrizavi jedno na drugo i mislimo kako bi nam bilo lakše da samo sami, ne bi imali nikakav problem. Naravno, život nas posluša i ostanemo sami...

Ne, ni tada nije kraj našim problemima...

Pojavi se problem da nemamo snage ni sami donjeti drva, ni popraviti dotrajalu slavinu, očistiti snijeg, fali nam onaj koji nam je sve do nedavno stvarao problem...i opet imamo problem.

Nema u životu te godine, tog mjeseca u kojem nemamo probem, u kojem se ne moramo boriti za preživljavanje. Nema većeg ili manjeg problema ima samo 'trenutni' problem!

Neki posustanu vrlo rano, još na onim prvim problemima, a moja baka ne. Sama je preko 20 godina, još uvijek je sudionik 'survivora', ne da nema problema, ima! Ali, ona ima i jaku želju dočekati nas svaki Uskrs, Božić ima i brigu kako kupiti drva za slijedeću zimu, brinuti se za osušeni vinograd, mačke koje ju ne slušaju ali bez kojih ne može...ali bori se! Mislim da ju upravo želje i problemi drže na životu, a neki od nas jednostavno nisu odabrani igrači.

Moja baka, još sudjeluje ali je od svih nas moralna ... pobjednica SURVIVORA!