Po rođenju kao da dobijemo svojevrstan program razvoja koji se razlikuje od osobe do osobe. Taj je program život osmislio i kreirao upravo prema našim sposobnostima koje ćemo putem razvijati.

Često ćemo kroz život ići iznad svojih mogućnosti ali ne i iznad svojih sposobnosti u određenom vremenskom periodu!

Recimo da na neki način to izgleda kao 'igrica' sa određenim 'nivoima'. Ukoliko želimo doći do kraja, moramo ih sve priječi a da bismo ih prešli trebamo imati određene sposobnosti.

Naš život zapravo je jedna velika igra prilagođena upravo našim sposobnostima.

Pojedine igre nisu za nas i ma koliko mi igrali ne možemo ih prijeći jer su nam preteške. Tako je i u životu. Ako smo negdje 'zapeli', očito to nije ono što nam je život namijenio.

Želim reći da je naš život zapravo jedna velika igra prilagođena upravo našim sposobnostima.

Sve slušam ili čitam kako je ovaj nezadovoljan sa ovim, onaj sa onim, pljujemo po vlasti, ismijavamo uspješne bez škole, žalimo školovane bez posla.

Ne valja nam država, ne valjaju nam roditelji … ma bitno da smo mi savršeni, ali zanima me, jeli se itko zapitao - Zašto nam tako 'savršenima' ne ide u životu ?!

Sa takvim razmišljanjem nema tu ni napretka ni sreće jer nije smisao života u diplomi koju držimo u ladici ili poznavanje 10 jezika, a pri tome ne razumijemo rođeno dijete, majku ili supruga, nego u poznavanju sebe i svojih sposobnosti za ovu 'igru ' koja se zove život…

Previše je mržnje, nezadovoljstva i očaja zavladalo u svima nama, priklanjamo se sličnima po muci ili 'mudrovanju', a nitko da se okrene sam sebi.

Naime, lakše je voditi tuđi život nego svoj, lakše je soliti tuđu pamet nego shvatiti koliko je vlastita 'neslana', najlakše je tražiti krivce sa strane, a ne u samima sebi jer osobni poraz i nesposobnost prihvaćanja određene situacije, najteže se priznaje.

Da, teško je priznati samom sebi da smo jednostavno nesposobni voditi bolji život, a smatramo da ga zaslužujemo.

Po kojim to 'zaslugama', pitam se ?!

Znači li to što sam išao na fakultet, dao sve u roku, pametan sam, vrijedan, dobar, da time zaslužujem ili imam bolje uvjete za bolji život od drugih?

Ima onih koji su cijeli život naporno radili, otkidali od sebe da bi drugima bilo bolje… jesu li to zasluge ili uvjeti da imaju bolji život od drugih?!

Zašto nam tako 'savršenima' ne ide u životu ?!

Malo sutra !

Život ne funkcionira prema zaslugama nego prema željama i ciljevima, a način na koji ćemo ostvariti te naše želje ovisi o tome na kojem smo nivou razvoja da to spoznamo.

Ne znam postoji li danas netko, tko u ovom modernom svijetu svemoguće tehnologije, nikada nije igrao nekakvu igricu, bilo na 'play stationu', mobitelu ili 'internetu'.

Svatko tko je igrao znat će o čemu pričam jer u svakoj igri silno nas je vodila želja da prijeđemo na slijedeći 'level' (nivo- razina!) i dođemo do kraja igre kao znak pobjede i našeg uspjeha.

One lakše u početku, smo prešli od prve a što dalje bilo nam je teže pa smo pitali brata ili prijatelja koji je taj nivo savladao da nam pomogne ili pokaže. Međutim ,većinom zbog 'ega' ne pitamo jer je sve stvar vještine i sposobnosti pa padamo i padamo dok se ne 'osposobimo' .

Kao što rekoh, život je jedna velika igra u koju smo 'ušli' bez da smo išta znali. Učili smo i hodati i govoriti, to je bio taj prvi i osnovni nivo koji smo morali savladati da bismo bili sposobni za ići dalje.

Na svakom nivou smo zapravo imali određene učitelje koji su nam pokazali kako se to radi, od kojih smo učili ili smo ih kopirali.

S godinama smo postaji sve sposobniji i uspješniji da bismo jednoga dana samo 'zapeli' i ostali na određenom nivou.

Lakše je soliti tuđu pamet nego shvatiti koliko je vlastita 'neslana'

Što god pokušavali ne ide pa ne ide.

Hm… pitamo se, zašto?

Pa logično, očito nam sada ponovo treba netko da nam pokaže kako se 'popeti' na slijedeći nivo, na nivo koji bi nas približio našem cilju, nivou koji se zove - bolji život !

Naime, uvijek ima onih koji su prešli i taj nivo na kojem smo mi zapeli. Ali, mi smo narod koji zavidi boljima, a ne osvrće se na one ispod i to je istina, ma kako bolna bila.

Najteže je prihvatiti činjenicu da je ovo trenutno sva naša sposobnost, da zapravo ne znamo kako dalje i da bismo se trebali posavjetovati s nekim.

Pitamo se kako je to moguće, pa sve znamo, imamo iskustva, godine, znanje, kako se u nečijim očima prikazati da ne znamo dalje ?!

Rijetko priznajemo da ne znamo, a još rjeđe pitamo da nas se uputi, draže nam je biti sa svojom 'pameću' na nivou na kojem nismo zadovoljni i skupa sa ostalima na tom nivou kukati i zavidjeti onima koji su ga prešli.

Svatko treba gledati samo sebe, brinuti svoju brigu, jer sve one za koje mislimo da nisu zaslužili biti tu gdje jesu, vrijeme će spustiti ispod svih nivoa i pokazati jesmo li bili u pravu mi ili oni.

Tražimo im mane i greške s kojima prelaze sa nivoa na nivo, a oni samo imaju 'svoju tehniku' jer znaju što si žele!

Što nam preostaje?

Učiti od boljih, jer oni to očito jesu, čim su dogurali tamo gdje mi želimo stići, (tko kaže da ne želi biti kao oni, laže!)…ili šutiti na svom nivou!

Uspjeh je doći na određeni nivo koji smo si u životu zacrtali ! Sve ostalo trebamo pripisati isključivo našoj nesposobnosti da pitamo i naučimo kako dalje, kao i nestrpljenju da dočekamo naših pet minuta.

Naravno, astrološki postoji odgovor zašto smo zapeli na određenom nivou života. Saturn je planet mudrosti, spoznaja i vremena.

To znači, ako nam trenutno ne ide kako bismo htjeli, očito ili ne znamo bolje ili nije došlo vrijeme da bude onako kako si želimo, nema trečeg. Treče su izmišljanja, a izmišljamo kada nešto ne znamo.

Ukoliko nekome Saturn prelazi recimo preko područja karijere, to znači da će, ili dobiti zasluženo priznanje tj. iz spomenute usporedbe, doći na svoj dugo očekivani nivo, ili će stajati na njemu dok ne nauči i spozna jeli na pošten ili nepošten način došao i do ovog nivoa.

To je planet kazni ili nagrada ! Jednostavno školski: sjedi 1. ili, položio si ! Dakle, koliko truda toliko i nagrade, a sad, što to ne ide brzinom kojom bi smo mi htjeli, ne znači da je u pitanju nekakva nepravda ili da su nam krivi drugi.

Iz toga razloga, svatko treba gledati samo sebe, brinuti svoju brigu, jer, sve one, za koje mislimo da nisu zaslužili biti tu gdje jesu, vrijeme će spustiti ispod svih nivoa i pokazati jesmo li bili u pravu mi ili oni. Za nas koji, opet iz samo nama znanih razloga, mislimo kako baš mi zaslužujemo bolji život… Saturn će donijeti uspjeh.

Život ne funkcionira prema zaslugama nego prema željama i ciljevima, a način na koji ćemo ostvariti te naše želje ovisi o tome na kojem smo nivou razvoja da to spoznamo.

Ovako to izgleda u stvarnosti:

- Ako smo na birou, 'ok', to je taj nivo, naime trenutni jer znamo (ako znamo!) koji nivo je slijedeći na kojem želimo biti.

- Dobili smo otkaz, 'ok', to je taj nivo, ako smo bili pošten radnik povući će nas netko na veći nivo, na nešto bolje što nam je život namijenio ako nismo…ostat ćemo tu dok ne osvijestimo svoje nepoštenje, što znači možda i zauvijek.

- Blokiran nam je račun, 'ok', to je taj nivo - pitajmo se koji nas je naš postupak, naivnost ili ne znanje o poslovanju tu dovelo…tek kad spoznamo, idemo dalje.

- Rastali smo se, 'ok', to je taj nivo… je li kraj igre koja se zove brak ili će nam se na tom nivou do kraja igre pridružiti još netko, ovisi što si želimo.

Prema tome… ne griješimo dušu onim što su drugi napravili ili ne napravili ako mislimo doseći nekakav nivo, jer su zavist i ljutnja jedni od najvećih grijeha zbog kojih Saturn vraća na nivo ispod !

On nas uči da budemo strpljivi i mudri jer bez mudrosti 'džaba' svake pameti.

Čekajmo svojih pet minuta i ostvarenja onoga što smo si zaželjeli, jer sve će biti kako biti mora u skladu sa onim za što nas je 'tvorac' ove igre osposobio, a do tada… priznajmo da smo trenutno, očito nesposobni za bolji život !