Gotovo bez ikakvoga odjeka na brodskoj kulturnoj i javnoj sceni prošla je jedna sekvenca koja se odigrala u prepunoj Velikoj dvorani Gradske knjižnice, na promociji knjige prof. Drage Prgometa „Sakupljači gelera", što ne znači kako ta sekvenca ne zaslužuje posebnu pozornost. Štoviše, zaslužuje veću i objektivniju nego što joj je, na svojem Facebook profilu, posvetio sam prof. Prgomet kada je, uz objavljenu fotografiju 'raspela' napisao:

– Ovaj križ od gelera mi je uručio Ravnatelj Gradske knjižnice u Slavonskom Brodu tijekom prekjučerašnje promocije moje knjige "Sakupljači gelera". Križ je izradio g. Stribor Uzelac Schwendemann, brodski publicist i pisac, kroničar ratnog urbicida, autor ratne kronologije "186 ratnih dana." Raspelo je napravljeno od gelera kojima je razaran Slavonski Brod. Gospodin Schwendemann nažalost nije mogao osobno nazočiti promociji te je poklonio križ kao dar i uspomenu na tešku prošlost našeg grada. Zahvaljujem mu na ovoj dirljivoj gesti!

Prgomet je skroman i pošten čovjek do mjere koju vjerojatno sâm sagledao nije. Da jest, zacijelo 'komadiće vlastite slave' ne bi dijelio nekome tko je 'upao u njegovu priču'.

"Šaptač konjima"

Prgomet je skroman i pošten čovjek do mjere koju vjerojatno sâm sagledao nije. Da jest, zacijelo 'komadiće vlastite slave' ne bi dijelio nekome tko je u njegovu priču mogao 'upasti' samo na dva načina: kao Poncije Pilat u Vjerovanje, dakle slučajno, ili je to učinio smišljeno, proračunato.

Neću se igrati vrača pogađača, ali pouzdano znam kako nije samo moje mišljenje da se nitko, post factum, nije čudio iznimnoj posjećenosti promocije Prgometova beletrističkog prvijenca, zacijelo kao što ni nitko, od onih koji imalo poznaju društvenu i političku konstelaciju u Slavonskom Brodu, nije unaprijed mogao drugačiju, osim slike prepune dvorane, zamisliti.

A – Stribor Uzelac Schwendemann nije od jučer… Prema drugima često sarkastičan, prema sebi ponekad autoironičan, ovaj (kako sâm za se kaže) „individualni anarhist" koji je, unatoč svemu „ostao tko je i bio, ničiji." a „zbog toga što je pretežan dio života bio politički savjetnik", veli „Stekao nadimak Šaptač konjima" pa nije isključeno kako je osjetio pravi trenutak i pravu osobu kojoj će, 'pod svjetlima reflektora' darovati jedan od svojih križeva od gelera. 

'Izvornost' Schwendemannove ideje

O ideji 'križa od gelera' može se govoriti počevši od 25. siječnja 1995. godine, kada je sarajevski nadbiskup i kardinal Vinko Puljić, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, na svečanom predstavljanju svoje knjige "O stradanjima s nadom" pokazao svoj kardinalski križ načinjen od krhotina granata a koji, kako je tom prigodom rekao, „označava njegovu službu za narod koji pati."

Pet godina poslije, na T-portalovom forumu, objavio sam fotografiju križa koji sam sâm napravio od dvije krhotine granate. Patibulum (horizontalni, poprečni dio) je komadić koji se, nakon iznenadne eksplozije topničke granate, 1992. godine zabio u zid kuće u ulici Julija Domca u Slavonskom Brodu ispred koje su se, u tom trenutku, s drugom djecom iz susjedstva, igrale moja kćerkice Monika i Mihaela i taj dio se, kao baner, godinama već, vidi na mojem Youtube kanalu. Stipes (vertikalni dio, 'stup') donio sam 1994. godine s planine Staretina (sjeverna strana Livanjskoga polja).

Raspelo kao atribut u temi Domovinskoga rata

„Ranjeni Isus (drveni 'korpus', bez desne ruke i lijeve potkoljenice kojeg je, u proljeće 1998., u razorenoj u crkvi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, pronašao dr. Kruno Karlović – op.aut.) znak je stradanja Njegova puka, prouzročenog srpskom agresijom na Grad Vukovar i cijelu Hrvatsku. On je znak koji ne dopušta zaborav" – naglasio je papa Ivan Pavao II. u svojoj propovijedi 7. lipnja 2003. godine u Osijeku.

Mecima izrešetano Raspelo iz Novoga Farkašića simbol je hrabrosti i pobjede u jednoj od najvažnijih bitaka tijekom Domovinskoga rata u Pokuplju; načinjene su brojne njegove replike, a na čelu hrvatskih hodočasnika na Međunarodnim vojnim hodočašćima u Lourdesu, s pijetetom i poštovanjem prema poginulim hrvatskim braniteljima, nose ga pripadnici Zrinske garde iz Čakovca.

U ovom slučaju novost je što Autor, koji je svojim životom, desetljećima, po vlastitom izboru, bio suprotstavljen u križu - materijaliziranoj kršćanskoj misli ili idealu - na javnoj sceni se pojavljuje s Raspelom.

Križ ispod crvenih skutâ

Kao i svaki drugi simbol, i bez obzira na različitost oblika, križevi su uvijek bili i ostali materijalizirana misao ili ideal – napisao sam u jednoj kolumni kada sam o križu, njegovoj pojavnosti i povijesnoj dimenziji, a potaknut zlouporabama križa, govorio o njegovom religioznom, kulturološkom i umjetnički univerzalnom značenju ali i s aspekta semiološkog vizualnog sustava koji, po principu bricolagea, koriste i pripadnici različitih supkulturnih skupina. U ovom slučaju novost je, apsolutno, što jedan autor, koji je svojim životom, desetljećima, po vlastitom izboru, bio suprotstavljen u križu materijaliziranoj kršćanskoj misli ili idealu, na javnoj sceni se pojavljuje ne s križem, već Raspelom (a Raspelo je u rečenom smislu neusporedivo određenije od križa).

Izborom 'korpusa', serijski odlivene skulpture, što svojom sjajno kromiranom površinom plijeni prvi pogled i odvlači pozornost od samoga križa koji je 'švajsanjem' sastavljen od više krhotina topničkih granata i koji, nezaštićen, prepušten utjecaju vremena, koroziji, Striboru Uzelcu Schwendemannu kao da je, u konkretnom slučaju, manje važan nego Kristov lik na njemu. Na taj način, potencijalni umjetnički rad, sveo je na raspelo tek nešto neobičnije  od milijunâ sličnih koji vise u kućama, stanovima katolikâ, a u puno zemalja i u javnim prostorima. Na križu od 'gelera' 'korpus' je suvišan, odnosno, ima li ga, trebao bi biti nenametljivo naznačen. Možda onako kako sam, uklonivši 'korpus' koji je stavio Schwendemann, na njegovom križu u photoshopu učinio ja…

U svjetlu Augustinove 'teologije žrtve'

Striborov križ od gelera, a ovdje se moram vratiti na Stribora Uzelca Schwendemanna – svjedoka stradanja Slavonskoga Broda u vrijeme Domovinskoga rata, ali i žrtve što jesu bili svi Brođani koji su, u to vrijeme živjeli u Slavonskome Brodu, i Stribora Uzelca Schwendemanna, autora ratne kronologije "186 ratnih dana", Striborov križ, dakle, može se razumjeti samo u svjetlu Augustinove 'teologije žrtve' – „Pobjednik jer je žrtva!" I to ne žrtva nad kojom se čuje jadikovka, već kako, kada govori o zborniku „Victor Quia Victima - Nada za Hrvatsku", kaže dr. sc. fra Ivan Šarčević - Isus na križu ne opravdava neznanje i ne briše sjećanja, ne uspostavlja zaborav i ne negira žrtvu, niti njezinu istinu i pravdu, već kroz paradoksalnu ljubav, poziva na opraštanje i obraćenje k onom Bogu koji pamti i oprašta, „kojem nezaborav nije zlopamćenje za osvetu, koji se ne osvećuje, nego ljubi."

I na kraju, ove kolumne vjerojatno ne bi bilo da je Ravnatelj gradske knjižnice Striborov 'križ od gelera' profesoru Prgometu, izvan programa, samo diskretno transferirao. Uručujući ga u okviru programa promocije, stavio ga je u kontekst iste, i time izazvao upitnost koju sam naveo na početku kolumne. No, dobro je što upravo tako jest  bilo, jer je, ususret najvećoj kršćanskoj svetkovini, Uskrsu, kojeg bez Križa i Velikoga Petka nema, potakao i ovako iznesena razmišljanja.