U ČETVRTAK, 21. veljače, u obiteljskoj galeriji Lukićevih „Goll", otvorena je izložba suvremenog akademskog slikara, Brođanina, Predraga Golla. Postav izložbe posjetiteljima nudi izbor djela ovog autora, ali odvajanjem izložaka na dvije cjeline, nedvojbeno sugerira njihovu međusobnu razlikovnu stranu. Opravdano, rekao bih, iako je razlika samo površinska. U suštini, i u jednom i u drugom dijelu izložbe, radi se o slikama osnovu kojih čini virtuozni kolorirani crtež - bez obzira je li riječ o geometrijskim apstrakcijama u kojima je geometrijski lik, doduše, jasno određen i prepoznatljiv, no nije sam po sebi motiv, već način iskaza, ili je riječ o portretima, cijelim figurama ili uspješnim pokušajima cementiranja atmosfere nekog društvenog, kulturnog ili umjetničkog događaja. Ovim posljednjim Predrag Goll, gotovo šezdeset godina u nizu, umjetnički je kroničar nadgrađa ovoga Broda, a radovi te vrste kreću se od krokija do zaokruženih i snažnih portreta poznatih i najeminentnijih osoba iz ovoga miljea.

Više od jedne crte, svojom suvislošću daje smisao, svrhu, otkriva razlog, a to je i više od pukog zbira crta koji se, ako nije suvisao, može kriti iza općenitog poimanja crteža.

Izložbeni diptih

Izložba nosi naziv „Između gore i dolje", a u njenom katalogu, predgovor kojeg je napisao književnik Goran Rem, izbor je reprodukcija izloženih radova iz tog ciklusa, te (samo) popis djela izloženih u drugom dijelu galerije pod nazivom „U početku bijaše crta". Ovo, pak, pored toga što objašnjava intenciju autora izložbe, nuka promatrača i na osobna razmišljanja kako o pojedinačnim djelima, tako i o ova dva segmenta posebno, ali još i više, o mogućnosti promatranja izložbe kao cjeline.

„U početku bijaše crta!", konstataciju koja se veže i uz filmski rad Nedjeljka Dragića, ili grafičara, slikara i kipara Zlatka Boureka, kao svoj umjetnički credo, ističe i Predrag Goll. Više od jedne crte, svojom suvislošću daje smisao, svrhu, otkriva razlog, a to je i više od pukog zbira crta koji se, ako nije suvisao, može kriti iza općenitog poimanja crteža. A kod Golla, iako rutinerski vješta, reducirana na zaokruženi funkcionalni minimum, crta je i estetika, i metafizički smisao, poruka i stav.

U točci je sadražana bit

Unatoč tome, kod Predraga Golla ne treba svu pozornost usmjeriti k crti, pa čak ni onom što je, već i na prvi pogled „više od jedne crte". Naime, crta je opetovani niz točaka čije međusobne relacije određuje crtač. Više, ili manje uspješno. Goll to radi samouvjereno, nakon toliko iskustva, bez greške. I to čini gotovo refleksno. Ekspresivno.

Ako s točkom tako jest, onda je u točci i sama bit. Ali i među točkama, baš zato jer su smislene umom, ali i kad su posljedica trenutnih slikarevih emocija, postoje one koje su istovremeno i sjecišta, raskrižja, ali i okupljališta. Koje definiraju unutrašnju napetost crtama definiranog prostora. Goll koncentraciju usmjerava na tri točke. To su one koje su uporište ravnini, plohi što se na njih oslanja. Geometrija ih tako definira. Te točke su najvažnije. Njihov suodnos na Gollovim slikama „Između gore i dolje" nizanjem sličnih, ili kontrapostiranjem gotovo jednakih, harmonizira trokute koji su, hvala Pitagori, sukladno zlatnom rezu kojeg Goll očito poštuje, već sami po sebi harmonični. Tako je i kada se radi o vertikalnom zrcaljenju sukladnih trokuta i, jednako, kada je riječ o Gollovom nizanju parova horizontalno zrcaljenih sličnih trokuta. Njihov kontrast i dramatiku stvara bojama koje su frekvencijom u međusobnoj opreci, kao i nijansama akromatskih bijele i crne.

O dijelu Gollovog slikarstva nije moguće ozbiljno govoriti a da se ne uoči daleki trag slavnoga Cézannea s kojim je prijateljevao Mezdjićev mentor,  hrvatsko-francuski slikar (i glumac) Leo Junek.

Početni impulsi

Meditativni radovi „Između gore i dolje", nisu bez početnog impulsa usmjerenju prema metafizičkom u stvaralaštvu koji je, u slijedu, od Wassilya Kandinskog, koji je, u prvom redu, kao profesor kod kojeg je kraće vrijeme studirao i Gollov profesor Đuro Tiljak, a onda i teorijskim djelom Kandinskog „O spiritualnom u umjetnosti", utjecao i još uvijek ima utjecaj na stvaralaštvo niza umjetnika. U kontekstu ovoga posebno valja podsjetiti na slikarstvo Kandinskog u razdoblju nakon prvog svjetskog rata kada mu apstrakcija formom postaje sve geometričnija da bi, u kasnijim djelima, stvarao kristalno čiste slike.

Sebiokrenutost i koloristički izraz Goll baštini od, profesora Antuna Mezdjića kod kojeg je 1957. završio specijalku. Naravno, Goll nije slikarski epigon, već autonoman umjetnik koji je odavno pronašao i, s godinama, do savršenstva doveo svoj vlastiti likovni iskaz, no nije moguće ozbiljno govoriti o tom dijelu njegova slikarstva a da se ne uoči daleki trag slavnoga Cézannea s kojim je prijateljevao Mezdjićev mentor, hrvatsko francuski slikar i glumac Leo Junek.

Prostor u kojem se težina drugačije mjeri

Značaj izložbe koja je povod ovoj kolumni u putokazu je kojeg se mnogi, ne samo slikari, libe: i u maloj sredini, na margini stvaralačkih i umjetničkih poprišta, Predrag Goll je konstanta stvaralačkog gibanja kružnicom koju si je sam zadao. I koliko god bila jaka centripetalna sila što nas vuče centru, Goll joj se, vlastitom stvaralačkom energijom producirajući centrifugalni ekvivalent, ne samo odupro, nego je tom, rekao bih, prostoru u kojem se težina drugačije mjeri, dao neizbrisiv osobni kreativno misaoni pečat.