DUGO nisam osjećao ovakvu bol i tugu. S odlaskom nama dragih osoba s ovoga svijeta kao da i dio nas odlazi ili nestaje. Ali takav je život, takve su zakonitosti. Dolazimo, odlazimo, budemo i nestajemo.

Biskup Škvorčević o muftiji Omerbašiću

Tvrdio je da vjerske razlike ne smiju biti razlogom podjela ili sukoba

In Memoriam

Odlazak čovjeka zaslužnog za formiranje i opstanak brodske zajednice

Sjećam se kada sam došao u Zagreb početkom devedesetih godina kao izbjeglica, a u masi svijeta isticao se jedan čovjek visokog stasa i zvučnog glasa. Rekoše – to je muftija. I sudbina htjede da taj čovjek bude ključna osoba u mom životu. Čovjek pred kojim sam učio, koji je obrazovao i odgajao. Čovjek koje je moje današnje kolege i mene usmjerio putem kojim ćemo ići. Čovjek na čiji sam prijedlog došao raditi u Slavonski Brod. Nisam imao izbora, jer kako odbiti nešto što ti nudi tvoj muftija, profesor, ljudska gromada. Samo je rekao jednu rečenicu: 'Od sutra si ti u Slavonskom Brodu!'.

Nekad treba imati i sreće da se rodite u vremenu velikih ljudi, od kojih učite, koji vas odgajaju, usmjeravaju, a kasnije postanete i radne kolege. Koliko god sam tužan i shrvan, s druge strane sam sretan da sam rođen u vremenu čovjeka koji je svojim djelovanjem obilježio jedno razdoblje. Ovakvi ljudi su od Boga poslani. Čovjek vjere, odgoja, mudrosti i vizije.

Još kao učenik sjećam se njegove omiljene oaze – učionice, gdje je naše dječje brige i strahove umirivao, a s druge strane naše ideje rasplamsavao. Imao je sposobnost u svakome od nas naći ono što rijetki znaju – naš skriveni potencijal. Njegove riječi na satu arapskog jezika ili povijesti ostat će zauvijek u nama uklesane. On nas nije učio samo lekcijama iz udžbenika, učio nas je i vjerujem naučio i lekcijama o pravičnosti, poštenju, hrabrosti i empatiji. I danas se sjećam prvog testa iz povijesti kada sam ostvario maksimalan broj bodova, i osim petice, dobio sam i pedeset kuna. Naravno da je sreća bila neizmjerna, ali danas sam više sretan kad se sjetim da sam imao takvog pedagoga i učitelja. 

Bio je osoba koja je živjela za ono što je radila. On je svojom ljubavlju prema svojoj vjeri, narodu, Domovini, i svom predanom poslu, postao inspiracija svima koji su ga upoznali. Kada bismo uspjeli u onome što je tražio od nas, na njegovom ozbiljnom licu zasjao bi osmijeh iz dubine duše. Taj njegov osmijeh i zadovoljstvo bio nam je vrjedniji od ocjena ili novca. Njegova vjera i nada u naš uspjeh u nama su budile samopouzdanje. Njegovo strpljenje i njegov očinski odnos prema nama davali su nam snagu da idemo naprijed. 

Koliko god je izgledao strogo, bio je pun suosjećanja, ljubavi i brige za drugoga. Njegova vjera u ljude, u bolju budućnost nikada nije prestajala, pa čak i u onim najtežim trenutcima. Čovjek vjere, morala, pravičnosti – gdje god je prošao ostavljao je dubok trag. 

Istinski je pokazivao brigu i za Našu domovinu u najtežim vremenima rata, ali isto tako nije zaboravio ni narod iz kojeg potječe. Živio je sa svrhom i misijom. Svojim djelovanjem pokazao je što znači biti čovjek. Pokazao je kako netko može biti od pomoći drugima, kako netko može unijeti mir, hrabrost i vjeru u srca. Pokazao je kako se druge inspirira da budu bolji i plemenitiji. 

Ako znamo da nema institucije bez ljudi koji ih čine prepoznatljivim, onda je bez sumnje muftija Ševko bio i ostao jedno od prepoznatljivih lica ne samo Islamske zajednice, već i Lijepe Naše. Njegov životni opus, djela i ostavština su teme koje će tek buduće generacije istraživati.

Dragi muftija, tebe nema više među nama. Ostaju nam tvoje riječi, tvoja djela i sve ono što si nas naučio da nosimo ponosno uzdignute glave kako bismo služili svom narodu i svojoj Domovini. I da, čuvat ću onaj test za koji sam dobio pedeset kuna, kao i onaj dukat koji si mi darovao kao uspomenu na najljepše đačko doba.

Neka ti je vječni rahmet, veliki Čovječe!