SLAVONSKI BROD - Sredozemna ciklona znakovitog naziva Gabor je, uz sudjelovanje hladne sibirske anticiklone koja je već nekoliko dana iznad nas, donijela značajnije količine snijega i u naše krajeve. Netom formiran snježni pokrivač u jutarnjim satima (3.veljače), zahvaljujući cjelodnevnom i upornom padanju snijega, vrlo brzo "podebljao" se do 26 cm slijedećeg jutra, zatim do 33 cm izmjerenih u nedjelju ujutro, a evo jutros (6.veljače) ga ima 35 cm. Sve ovo vrijeme dnevne temperature zraka su u minusu što znači da smo po meteorološkim mjerilima u "studenim danima", a bilježimo i nekoliko "ledenih". "Studeni" dan je kad su cjelodnevne temperature zraka ispod nula Celzijevih stupnjeva, a tijekom "ledenog" su minimalne temperature -10 C ili niže.
Brod i okolica imaju bogatu povijest snježnih pokrivača.
Tako primjerice učitelj iz Bebrine 1891. godine izvještava koliko je jaka zima: "Stižu vijesti o zamrznuću i zaustavljanju lokomotiva. Sava se tako zamrzla da se na sanjkama preko nje prelazi. Led je stao 28.prosinca i stajao sve do 8.ožujka1891." Kolega mu Strossmayer iz Rajeva sela 1886. godine piše: " ...zima s velikim snijegom. Lastavice ginu od studeni".
Često se spominju ekstremni podaci za 1892. i 1900. godinu, ali i u onim godinama bliže nama nailazimo na zimske atribute.
Krenimo prvo od Save koja se kod Broda ledila više puta. Tako bilježimo 1921/22 , 1933, 1935, 1940, 1941, 1953, 1954, 1962, 1963, 1964, 1984, te 1987. kao godine kad je Sava bila okovana ledom. U nekoliko navrata led je znao biti debeo od 30 do 40 cm, pa je tako 8.veljače 1964. godine na Savi odigrana prava nogometna utakmica. Ništa blaža nije bila ni prethodna zima od kada "vučemo" apsolutni temperaturni minimum zraka.
Dakle, 24.1.1963 godine u Brodu je izmjereno – 27,8 Celzijevih stupnjeva. Te su zime zabilježena 53 "studena" i 35 "ledenih" dana, a snježni pokrivač je iznosio 55 cm.
Zadnji približno visok ovome je 51 cm izmjeren zimske veljače 1994. godine.
78 cm izmjereno je 16.veljače, ratne, 1942. godine.
Apsolutni rekord brodskog snježnog pokrivača je 78 cm, izmjerenih 16.veljače, ratne, 1942. godine.
Za spomenuti je i zimu 1969/70 kada je snježni pokrivač neprekidno trajao 81 dan.
Vrlo hladno je bilo i 1984/1985 kada se živa u termometru spuštala do – 25 C, a Sava se opet zaledila.
Bliži nadnevci ukazuju na 2003. godinu kada je također bilo dosta snijega, te 2009. godinu kada se dogodila obrnuta situacija ovoj sadašnjoj. Tako da je već spomenuta sredozemna ciklona mjesto ustupila hladnoj istočno-europskoj anticikloni, te Brođanima "priuštila " temperature i do -18 Celzijevaca.
Konačno mogu iskoristi podatke iz svog stručnog rada pa ustvrditi da snijeg u Brodu najčešće pada pri rasponu temperatura od -6 do 2 Celzijeva stupnja, što ove godine ipak nije bio slučaj nego su temperature zraka bile nekoliko stupnjeva niže..
Inače najniža temperatura pri kojoj su lepršale pahulje u Brodu je – 16.6 C ( 28.2.1986.)
Susnježica i na 9,2 C 11. studenog 1987. godine
Susnježica (kiša i snijeg) je pak padala pri nevjerojatnih 9,2 C izmjerenih 11.studenoga 1987. godine.
Snijeg je inače pojava u krutom stanju. Snježne pahulje čine kristalići leda koji nastaju u oblaku smrzavanjem okolne vodene pare. Ako je temperatura iznad nule, para kondenzira u vodene kapljice. U oba slučaja nukleusi kondenzacije su fine i vrlo sitne čestice prašine različitih izvora. Kad padaju, kristalići se sudaraju, lijepe jedne za druge ili pak tope, pa je to jedan od razloga raznovrsnim oblicima pahulja. Druga dva razloga su vlaga i temperatura kroz koju kristalići padaju. Veličina pahulja koje dospiju na zemlju varira od jednog do pet centimetara. Kristalići pri spajanju zarobljavaju zrak pa zato snijeg pod nogama škripi.
Znamo da vjetar čisti zrak, a isto čini i kiša. Međutim, snijeg je nekoliko puta bolji čistač od kiše i uz sjeveroistočnjak je, nadam se nama Brođanima, bar malo popravio kvalitetu zraka.
Snijeg, pahulje, snježni pokrivač puno su puta bili inspiracija raznim umjetnicima fotografima, skladateljima, pjesnicima...
Ja li tako bilo i ovaj put? Ne znam, ali znam da mi je ova pjesma našeg Dragutina Tadijanovića (sročena u studenome 1921.godine) jako draga.
Stope u snijegu
Sinoć sam prolazio gradskim ulicama.
Svjetiljke su žuto gorjele,
I nigdje nije bilo nikoga.
Padale su sitne zvjezdice:
Bijeli snjegovi.
Prolazio sam, sinoć, gradskim ulicama.
Snjegovi su stope moje posipali,
Zasipali.
Tiho.
Ja volim ići snježnim ulicama
Kad gore plinske svjetiljke
I hladna svjetlost pada na snijeg suh.
Jutros je bio trag mojih stopa okrenut:
Kako se kući vraća.
I nezasut.
Baruni su opet na svoj način opjevali snijeg i nesretnu ljubav.
