ČITAM malu raspravu s prigodnom anketom, koja se povela na ovom portalu, ponukanu ilustracijom iz jednog osnovnoškolskog udžbenika, o tome je li ispravno pozdraviti s ''Bog!'' ili ''Bok!''.

Objašnjenja kako je ''Zdravo!'' komunistički pozdrav, naprosto su smiješna, a prezir i zgražanje nad onima koji i danas tako pozdravljaju, izraz je primitivizma i licemjerja.

Većina čitatelja, njih 47 posto (takav je rezultat dok ovo pišem) vele kako pozdravljaju s ''Bog'', dok 36 posto pozdravlja s ''Bok!''. Značajna manjina, samo 17 posto onih koji su glasovali, pozdravlja na neki drugi način. Šteta, nismo saznali kako, jer anketa nije ponudila tu mogućnost.

Spadam, ako je to uopće važno, među većinu onih koji pozdravljaju s ''Bog!'', ali samo kad su u pitanju bliske osobe, prijatelji ili dobri znanci. Ostale, pozdravljam s ''Dobar dan''. Takav moj selektivni pristup donekle je analogija obraćanju s ''ti'' ili ''vi''.

Tamo negdje do početka devedesetih prošlog stoljeća, dok smo gotovo svi pozdravljali sa ''Zdravo!'', također sam pravio distinkciju: prijatelje i znance pozdravljao bih sa ''Zdravo'', ostale s ''Dobar dan''.

Ne pamtim kada me, u posljednje vrijeme, netko pozdravio sa ''Zdravo''. Nemam baš ništa protiv tog pozdrava, toliko puta sam ga izgovorio, kao i moji vršnjaci, ali i oni mlađi koji se sjećaju vremena prije devedesetih. Nemam, dakle, ništa protiv onih (rijetkih) koji i danas pozdravljaju sa ''Zdravo!'', pa kada me netko tako pozdravi, odgovorim na isti način.

Ali, priznajem, silno me živciraju oni koji ljude, kad pozdrave sa ''Zdravo'', odmah proglašavaju komunjarama, crvenom bandom ili antikristima. Jer, tvrde takvi, ''Zdravo!'' je prezreni komunistički pozdrav. Relikt ''mraka'', ''komunističke diktature'', ''progona svega što je bilo hrvatsko'' i da ne nabrajam dalje.

Pozdrav ''Bog!'' ili ''Bok!'' sigurno se ne bi uvriježio nakon devedesetih da ga nije prihvatila velika većina građana. Naprosto, istisnuo je ''Zdravo!''. No, objašnjenja kako je ''Zdravo!'' komunistički pozdrav, naprosto su smiješna, a prezir i zgražanje nad onima koji i danas tako pozdravljaju, izraz je primitivizma i licemjerja.

S pozdravom ''Bok!'' susretao sam se od sedamdesetih nadalje. Pozdravljali su me tako poznanici i prijatelji u Zagrebu, neki od njih čak su taj pozdrav izgovarali kao ''Pok!'', ili mi se možda tako činilo. I nitko ih zbog toga nije progonio, mada ćete danas čuti i one koji tvrde kako su komunisti hapsili hrvatske domoljube zbog takvog pozdrava.

Početkom devedesetih, dok se još uvelike pozdravljalo sa ''Zdravo'', na redakcijskom kolegiju jedan od urednika novina na čijem sam čelu bio, užasnuto je govorio kako mu je muka od kolega koji ga na hodnicima pozdravljaju sa ''Zdravo!''. ''Dragi drugovi'', rekao je tako nekako, ''vaše je vrijeme prošlo. Dosta ste nas ugnjetavali i ne mogu jamčiti za svoje postupke prema onima koji me i dalje budu pozdravljali tim ogavnim pozdravom''.

Zamolio sam ga, kad je kolegij završio, da još malo ostane i pitao čemu toliki bijes prema jednom pozdravu. Kad se malo smirio rekao je kako treba prihvatiti novo vrijeme, nov svježi demokratski vjetar i odbaciti sve što iole miriše na komunistička vremena. Pitao sam ga hoće li vratiti svoju fakultetsku diplomu stečenu u ''vremenu mraka'' i stan koji mu je dala komunistička država. Nije odgovorio.

Mogli bismo sada, naravno, lamentirati o etimologiji imenice pozdrav ili glagola pozdraviti, ali ne vjerujem da bi i najzadrtiji ''jezikoslovac'' uspio pronaći makar i najnategnutiju vezu tih riječi s komunizmom i ideologijom ''crvenih''. Bilo bi to isto kao za komunizam optužiti stare Rimljane koji su pozdravlja sa ''Salve!''.

U vremenu u kojem živimo kao da isključivost opasno potire toleranciju, pa se tako i pozdrav ''Zdravo!'', ni kriv ni dužan, našao na popisu komunističkih simbola, za čiju se zabranu (uz petokraku) neki zalažu.

Ali, postoji jedan mali problem. Što ćemo s molitvom ''Zdravo Marijo''. Molitvom koja se jednako molila prije komunizma, za vrijeme komunizma i poslije njega. Uistinu ne vjerujem da se i najradikalniji protivnici pozdrava ''Zdravo'', kad se u crkvi, u tišini, ili miru vlastitog doma pomole, mijenjaju riječi molitve pa izgovaraju ili šapću: ''Bog Marijo'', ili ''Bok Marijo''.