HODAJUĆI, Lili bi svojim golemim grudima probijala zrak poput jumbo jeta, a njihova bujnost pomagala joj je i da se brže probija kroz život. Bila je zvijezda u velikoj redakciji mainstream novina, mogla je što drugi novinari nisu i nije bilo zadatka kojeg bi joj urednici povjerili a da bi se vratila neobavljena posla. Naravno, izazivala je zavist kolega, osobito kolegica, koje su je, zlobne i kivne, podrugljivo zvale Sisata Lili. Urednici su je međutim, obožavali. Uz jutarnju kavu, planirajući skicu naslovne stranice sutrašnjeg broja i senzacije koje tog dana trebaju stići u redakciju, prvo pitanje glavnog urednika bilo je: „Što radi Lili? Kakvu robu danas donosi?“

Šef deska, drugi čovjek redakcije, koji je držao sve konce u rukama dok bi glavni urednik ručao s ministrima i državnim tajnicima ili saborskim zastupnicima, znao bi reći kako će Lili, kad zavlada špica sezone kiselih krastavaca, ona opaka bonaca bez događaja vrijednih spomena, poslati na put da po selima traži tele s dvije glave i da je siguran kako će se već sutradan vratiti uspješno obavljena zadatka. Toliko je u nju bio siguran.

Sinoć je bio poprilično uspaničen: potoci kojima u redakciju stižu vijesti već su presahnuli a sada se i vodostaj glavnih rijeka opasno snizio, korita su presušila, vijesti niotkud. Je li došlo vrijeme da Lili pošalje na put i kaže: „Povedi fotoreportera, idite od sela do sela i tražite tele s dvije glave. Treba mi nešto za naslovnicu“. Ali negdje oko devet uvečer, kad je odgledao sve televizijske vijesti, pune šupljih, nategnutih informacija, o gužvama na prometnicama prema moru, cijenama kugle sladoleda ili čaše piva na jadranskoj obali ili anketa među građanima s pitanjem kako se snalaze u galopirajućoj inflaciji, šef deska latio se mobitela i nazvao Lili.

- Sjećaš li se onog lika, onog načelnika općine što je, čini mi se, negdje u Austriji, u bordelu, službenom karticom, općinskim novcem plaćao kurve?

- Naravno - rekla je Lili koju je poziv zatekao u kvartovskom kafiću, u ugodnom čavrljanju s prijateljicom, tajnicom važnog državnog ministarstva.

- Dao je iskaz USKOK-u. Kad bismo mogli do toga doći, sigurno ima pikanterija. Samo, molim te, nemoj mi poput tvojih kolega reći da su izvidi USKOK-a tajni…

- Jesam li to ikad rekla, šefe? - reče Lili, pozdravi šefa deska i prekine razgovor. Pogleda prijateljicu i reče: - Kako li se ono veli? Zaklela se zemlja raju da se sve tajne saznaju. Zatim okrene još jedan broj.

* * *

Parajući zrak svojim velikim grudima koje su joj pomagale da lakše brodi kroz život, Lili je žurila u redakciju na jutarnji sastanak. U podebljem fasciklu nosila je stenogram razgovora onog nesretnog načelnika općine kojeg su uhvatili da u austrijskom bordelu općinskim novcem plaća kurve. Ta vijest danima se vrtjela po medijima pa su je po redakcijama cijedili do posljednje kapi, dok se nije pretvorila u suhu drenovinu. Ali iskaz načelnika općine, ono što je rekao pred USKOK-ovim kamerama, još nitko nije imao. Nitko osim Lili koja je probijajući svježi jutarnji zrak svojim aerodinamičnim poprsjem hitala u redakciju. Lili je naravno dobila službeni odgovor kako su izvidi USKOK-a tajni, ali se pouzdala u poslovicu kako se zaklela zemlja raju da se baš sve tajne saznaju.

- I? - upita šef deska dok je zadihana sjedala u rasklimanu stolicu njegove sobe pretrpane starim izdanjima novina i gomilama kojekakvog papira. Ima li robe?

- Tu je - reče Lili i baci na urednički stol podeblji fascikl. - Prolistala sam malo u kafiću pored USKOK-a. Manje-više sve poznato, ništa senzacionalno. Ali može se zamijesiti pita. Doduše, pita od govana.

Šef deska halapljivo je listao fascikl skenirajući stranice brzinom svjetlosti. Imao je istančano, izvježbano oko. Prosječna osoba u minuti može pročitati oko 250 riječi, ali šef deska, klizeći olovkom po ispisanim recima na papiru poput lasera, čitao je četiri puta brže. Za čitanje jedne stranice trebalo mu je manje vremena nego štampaču da je ispiše.

- Ne mora to nužno biti pita od govana - reče šef deska vraćajući fascikl novinarki. - Ima jedna sjajna rečenica kada načelnik općine objašnjava zašto je općinskom novcem plaćao kurve. Obilježio sam je crvenim markerom. Oko toga možeš isplesti priču. A ja ću se pobrinuti za jebački naslov.

Lili prolista fascikl i pronađe stranicu s četiri reda obilježena crvenim markerom, pitanjem istražitelja USKOK-a i odgovorom općinskog načelnika.

- Možete li objasniti zašto ste usluge prostitutki u bordelu plaćali službenom općinskom karticom?

- Vodio sam se logikom: Ako je općinski novac, kako se to kaže, javni novac, nije li prirodno javni novac potrošiti u javnoj kući?