SAD kad su obojica glatko osvojila nove mandate, gradonačelnici Slavonskog Broda i Osijeka, Mirko Duspara i Ivica Vrkić, mogli bi se napokon sresti. Mogli bi jedan drugom u ''službeni i prijateljski posjet'' doći. Koliko znam, gradonačelnici dva najveća slavonska grada nisu jedan drugog posjetili: niti je Vrkić svratio do Duspare u njegov ured u Tvrđavi Brod, niti je Duspara posjetio Vrkića u osječkoj Tvrđi, gdje stoluje njegov slavonski kolega. A dijeli ih samo 95 kilometara, od čega je 90 km autoceste.

Kada je na čelu Vlade, kao sada, HDZ-ov premijer i kada neki gradovi (sjetite se Kalmetinog Zadra), imaju svoje ljude na pravim mjestima (što ni Osijek ni Slavonski Brod nemaju) novac nekako lakše - kakvog li čuda! - nalazi put do sredina gdje je na vlasti HDZ. Ni u Slavonskom Brodu, ni u Osijeku, poznato je, to nije slučaj.

Osim što su obojica kratko ošišana, s frizurama nalik onima američkih marinaca, Duspara i Vrkić imaju još poneku sličnost. Obojica su, kao nezavisni kandidati, pobijedili u svojim sredinama, što nije lako, i obojica su pobijedila HDZ-ove kandidate, što također nije lako. Duspara je u Brodu pobijedio Hrvoja Špicera, a Vrkić u Osijeku Ivanu Šojat. Na čelu su dva najveća slavonska grada i obojica su, bez stranačkog zaleđa, prilično uspješno hrvala se sa središnjom vlašću, bila ona lijeva ili desna. Nisu imali ''svoje ljude'' u Zagrebu, a bez toga svaki je gradonačelnik kao trinaesto prase. Pa ipak, uspjeli su, ponovno su pobijedili i to HDZ-ove kandidate što im nikako neće biti plus u novom, tek započetom mandatu. Osobito zbog toga što će obojica, i Duspara i Vrkić, morati djelovati u kohabitaciji s HDZ-ovim županima.

Vrkić i Duspara, kao gradonačelnici, sreli su se samo neformalno. Najbliže jedan drugom bili su u listopadu prošle godine (čak su i sjedili u istom, prvom redu) kada je ministar Tomislav Tolušić, u provedbi projekta integriranih teritorijalnih ulaganja, (ITU) dijelio novac Europske unije i kada je sedam hrvatskih gradova, među njima Slavonski Brod i Osijek, povuklo 345 milijuna eura.

Vrkić i Duspara, gradonačelnici Osijeka i Slavonskog Broda, na čelu su gradova koji su oduvijek, iz nekih čudnih, nejasnih, razloga, gajili pomalo neprijateljsko rivalstvo. Možda je Brođane iritiralo to što Osječani svoj grad doživljavaju nekakvom ''slavonskom metropolom'', a Osječane činjenica da je Slavonski Brod bliži Zagrebu i da se iz Broda (dok još nije bilo Slavonice) stizalo brže u Zagreb, nego u Osijek.

Ne vjerujem da Vrkić i Duspara imaju taj problem: obojica su razumni i razboriti ljudi i stalo im je (u čemu i uspijevaju) da svoje gradove ostave boljima nego su ih preuzeli. Mogućnosti im pri tom nisu velike, a u mandatu koji je pred njima, mogle bi biti još i manje. Zato je svojevrsni politički imperativ da ta dvojica gradonačelnika, koji su na određeni način suodgovorni za sudbinu Slavonije - ovakve nikakve na najnižim granama stabla zvanog Hrvatska - napokon dođu jedan drugom u ''službeni i prijateljski posjet''.

''Projekt Slavonija'' o kojem je tijekom izborne kapanje i u Osijeku i u Slavonskom Brodu, uz potoke meda i mlijeka, govorio premijer Andrej Plenković prilično je maglovita priča. Silni milijuni kuna koji bi trebali preporoditi Slavoniju, ako i nisu tek puka politička izborna tlapnja, mogu se rasporediti ovako i onako. Mogu završiti ondje i ovdje, u onakvom ili ovakvom projektu – da budemo konkretni onako kako su konkretni i naši najviši državni dužnosnici.

Kada je na čelu Vlade, kao sada, HDZ-ov premijer i kada neki gradovi (sjetite se Kalmetinog Zadra), imaju svoje ljude na pravim mjestima (što ni Osijek ni Slavonski Brod nemaju) novac nekako lakše - kakvog li čuda! - nalazi put do sredina gdje je na vlasti HDZ. Ni u Slavonskom Brodu, ni u Osijeku, poznato je, to nije slučaj.

Vrkić i Duspara, formalno dva najjača čovjeka Slavonije (uloga županâ ipak je ponešto drugačija) morali bi postati svjesni sinergije koju mogu koristi u nastupu prema središnjim vlastima. Možda je malo pretenciozno, ali kad je u pitanju magloviti ''Projekt Slavonija'', oni bi trebali uhvatiti Plenkovića u klinč i zatražiti da izoštri tu mutnu, nejasnu sliku. Puno je gradova u Slavoniji u kojima je na vlasti HDZ, a malo onih gdje nije. HDZ-ovi gradonačelnici već trljaju ruke, a Vrkić i Duspara trebali bi tek jedno: pružiti si ruke i napokon sjesti za isti stol.

Kako im na onom Plenkovićevom stolu, zvanom ''Projekt Slavonija'', ne bi ostale samo mrvice.