JUČER se obilježavao Svjetski dan folklora. Mnogi mediji su prenijeli tu vijest s osnovnim informacijama: UNESCO je proglasio ovaj dan u znak sjećanja na dan kada je William John Thoms 1846. prvi put upotrijebio riječ „folklor”. Riječ dolazi od engleskoga folk - puk, narod i lore - nauk, znanje.

Raspolažući ovim informacijama dolazimo samo djelomično do samoga značenja folklora danas ali znajući kako je Svjetski dan proglasio UNESO, možemo pretpostaviti koliko je važno imati u vidu činjenicu da su folkloraši jedni od  nositelja kulture, nepisanih pravila u odijevanju, njegovanju običaja, jednog načina života u želji da se isti otme zaboravu. Lako zaboravljamo i ignoriramo ako pomislimo kako nam je nebitno ono što je prethodilo zbivanjima, ponašanju, načinu života poslije. Zaboravljamo kako klicu svega toga imamo u sebi i da je ona nenadoknadivi dio našega bića. Svo iskustvo naših djedova, baka, pa i roditelja, služi nam boljem snalaženju u životu, služi nam čak i pjesmom i plesom kojima se radujemo i tu radost dijelimo jedni s drugima. Jer u vremenima kojima se želimo oteti, ples i  pjesma su bili neizostavni pokazatelji raspoloženja grupa, njihov način  komunikacije; način udvaranja nije se sastojao samo od darivanja, bio je to čitav proces koji je označavao zrenje u odnosu - za kirvaj se darovalo licitarsko srce djevojci, pored nje se željelo „igrati u kolu”. Tuge i radosti su se dijelile, na način posebne socijalne osviještenosti - prema osjećaju pripadnosti. Svjesni smo činjenice o otuđenosti danas. Zato nam folklorna društva nude sliku jednog drugačijeg svijeta znajući da je u njemu također bilo borbe za opstanak. Zemlja bi davala, ali i oduzimala seljaku koji je o njoj ovisio.

Bilo je teško, ali znalo se nositi s težinom života. Fokus čovjeka je bio na preživljavanju, ali i na užitku zajedništva - zajedničkih dijeljenja trenutaka koji se nisu toliko skrivali od javnosti.

Članovi KUD-a Tomislav iz Donjih Andrijevaca iz godine u godinu pokazuju i dokazuju kako je moguće nastaviti tradiciju i biti članom jednoga društva koje će znati brendirati ostavštinu kraja bez srama, bez zadrške i fige u džepu. Ne zaboravimo da se ničega ne smijemo stidjeti. Neizmjerna zahvalnost prema životu proizlazi iz činjenice kako je život puno složeniji nego nam se čini.

Život čine sitna tkanja povijesti, tkanja iskustava, stjecanja statusa u društvu. Nismo samo sada, nismo samo ovdje. Naša prošlost nije samo ožiljak koji treba zacijeliti i biti zaboravljen. Ožiljci prošlosti uče nas kako proći mijene vremena i nastaviti život ili suživot s tim ožiljcima. Zavolimo ih jer uz njihovu pomoć osjećamo životne oluje...oni navještaju, zabole na tren, ali boreći se ustajemo još snažniji.

S testamentom ostavljenim od naših predaka znat ćemo što činiti tek onda kad ne budemo podrazumijevali. Članovi KUD-a Tomislav ne podrazumijevaju, oni egzemplarno dokazuju kako je ljepota života u Slavoniji postojala i nastavlja se u njihovim druženjima koja uvijek iznjedre neku novu ideju a sve kako se ne bi zaboravila tradicija.

Već drugu godinu za redom Općina Donji Andrijevci organizira Bablje ljeto (1. i 2. rujna 2023.), a u sklopu te manifestacije je i već odavno poznata i ove godine već 25. Državna smotra svirača na tamburi samici koju organizira KUD.

No, nisu samo folkloraši ti koji su aktivni promotori i organizatori, već i poznata etnologinja mlađe generacije Marija Gačić - rođena andrijevčanka. Platformom za primijenjenu etnologiju Heritage Chaser - čiji je začetnik, direktor, ova ljubiteljica folklora već godinama djeluje na folklornoj sceni.

Što napisati za kraj osim: dobrodošli na Bablje ljeto i Smotru samičara! Ako smo već bili znamo da će biti još ljepše i zanimljivije, a ako nismo, trebamo imati dovoljno dobre volje da se uputimo u Donje Andrijevce.