Brodsko glazbeno ljeto, koje se ove godine održava dvadesettreći put, ulazi u drugu polovicu svoga ovogodišnjeg programa, stoga nije naodmet osvrnuti se na program koji su do sada stanovnici i gosti Slavonskog Broda imali priliku vidjeti i čuti. Uobičajena je praksa ove brodske ljetne manifestacije da bude otvorena gostujućim glazbeno-scenskim projektom, što je i ove godine bio slučaj s izvedbom mjuzikla Aida u produkciji zagrebačkog Kazališta Komedija. Nakon toga, a zbog kasnijih ljetnih koncertnih obaveza ansambla, slijedio je nastup Zagrebačkog kvarteta. Međutim, za potrebe ovoga kratkog osvrta nećemo se detaljnije baviti spomenutim dvama gostovanjima, jer je mnogo važnije staviti naglasak na produkcije domaćih glazbenih i plesnih ansambala, odnosno društava, kojima je, u pravilu, redovito svake godine posvećen prvi lipanjski dio Brodskoga glazbenog ljeta. 

Iako je sigurno kako su sva ova društva potrebna Slavonskom Brodu, nije sigurno koliko su oni sami toga svjesni, a još manje je sigurno da mi, građani, činimo dovoljno kako bismo ih učinili vidljivijima.

Sve su to društva koja glazbeno i glazbeno-scenski oplemenjuju bìlo ("bìlo i puls"!, kako bi rekao zagrebački gradonačelnik u jednoj gledanoj televizijskoj emisiji) grada Slavonskog Broda, društva koja njeguju amaterizam, ali i društva koja njeguju umjetnički izričaj. Većinom su to društva koja su utočište našla u centru za kulturu pri Kazališno-koncertnoj dvorani Ivana Brlić-Mažuranić, no tu je i jedna važna umjetničko-obrazovna ustanova, koja od početnika znatiželjnika nastoji načiniti amatere, a od amatera izgraditi profesionalce. Redom ovolipanjskih nastupa (ali nikako po važnosti) bili su to Studio za moderni i klasični ples Brodski leptirići, Hrvatsko pjevačko društvo Davor, učenici Glazbene škole Slavonski Brod, Gradska limena glazba Željezničar, Brodski tamburaški orkestar i Brodski harmonikaški orkestar Bela pl. Panthy.

Njihovi nastupi u okviru 23. brodskoga glazbenog ljeta bili su zapravo zaključne godišnje (sezonske) produkcije kojima su pokazali rezultate svoga cjelogodišnjeg rada. I treba reći da su prisutni pozitivni rezultati. Naravno da uvijek može bolje i da postoji prostor za napredak. No, da tog prostora nema, bi li bilo i izazova? Sve spomenute brodske glazbene i plesne institucije okupljaju primarno amatere, ili pak početnike, što ne znači da među njihovim članstvom nema i profesionalaca ili da iz amatera neće s vremenom proizaći profesionalci.

Amater dolazi od latinske riječi amator, odnosno francuske riječi amateur, što doslovno znači zaljubljenik. Amater je onaj koji što radi iz ljubavi, koji nema redovite naobrazbe za taj posao, koji tim bavljenjem ne rješava svoje egzistencijalne probleme, kome to nije profesija. Dakle, suprotno od amatera jest profesionalac. Imenica amater, i iz nje izveden pridjev amaterski te pojam amaterizam, primarno u sebi nose pretpostavku pozitivnog značenja. Druga je stvar što se u kolokvijalnom govoru riječ amater upotrebljava kada se želi istaknuti nečija nesposobnost za obavljanje nečega, nestručnost, aljkavost, fušeraj. Ono negativno. Ali u svojoj suštini amater je onaj koji s ogromnom ljubavlju čini nešto i kojemu su ljubav prema toj djelatnosti i zadovoljstvo koje mu pričinja najveće nagrade. Ne novac, ne priznanja, ne materijalnost. Osobno zadovoljstvo i osobna sreća. Može li se svaki profesionalac (onaj koji se bavi nekim poslom kao stalnom profesijom, pri čemu je profesija glavna djelatnost za koju tko ima određenu spremu i kojom zarađuje za život) pohvaliti istim? Koliko ljudi poznajete koji ne vole ono čime se profesionalno bave?

Amaterizam još uvijek nije dovoljno cijenjen na našim prostorima, stoga nije dovoljno vrednovan niti adekvatno potpomognut. Problem je to koji redovito osjete i brodska amaterska društva, ne ubrajajući u to Glazbenu školu, jer je riječ o institucionalno priznatom i zbrinutom stupnju obrazovanja u Republici Hrvatskoj. No, ostala društva koja smo istaknuli više-manje iz godine u godinu moraju ozbiljno razmišljati kako pomiriti entuzijazam koji njeguju sa stvarnošću koja ih okružuje. Međutim, odlučni su njegovati tradiciju vlastitog postojanja i tražiti nove putove. A ono što je najvažnije jest privlačenje novih mladih članova, koji će nastaviti njegovati ono što su prethodnici postigli. Neki od ansambala vrlo su uspješni u tom zadatku, nekima još treba dodatnog poticaja. Jer u pomlađivanju društava leži njihova budućnost.

Sigurno je da su Slavonskome Brodu sva ova društva potrebna. Nije sigurno koliko, s jedne strane, društva sama prepoznaju da su potrebna, niti, s druge strane, mi (građani) koji bismo ih trebali činiti vidljivijima.