POSTOJE prekrasni ljudi iz našeg okruženja s kojima je zadovoljstvo raditi iz razloga što: ne postavljaju suvišna pitanja, pristupačni su, entuzijasti su, vrijedni su i prije svega čovječni.

Upravo takav dojam stekla sam o Daliborki Krešić, rođenoj u Somboru, zaposlenoj u u Novoj Gradišci, a s adresom u Požegi, s čijim radom sam se upoznala zahvaljujući koncertu u Slavonskom Brodu, ali i isto tako zahvaljujući aktivnostima s kojima sam upoznata preko medija i oglašavanja ustanova iz kulture.

Pedagoški rad ove profesorice, kako doznajem, uočljiv je u radu s učenicima s kojima osniva i Ansambl flauta, ali i u činjenici kako ljubav prema ovome instrumentu, muziciranju i klasičnoj glazbi širi i na manja mjesta u Hrvatskoj kroz projekt Putujuća flauta. Ljubazno mi proslijedivši pozivnicu za koncert 'Izvan okvira' dala mi je ideju za ovaj intervju na koji je jednako ljubazno pristala.

Kako je živjeti u Novoj Gradišci, kako ste uspjeli Sombor zamijeniti Novom Gradiškom?

Zapravo, ja živim u Požegi, a radim u Novoj Gradiški, mada toliko vremena provedem u Novoj Gradiški da se i ona može nazvati domom. Ovo je peta godina kako radim na poziciji učiteljice flaute i komorne glazbe u Osnovnoj školi Mato Lovrak i sada sam se već 'udomaćila'. Ne mojim planom već više Božjim, došla sam u tako lijep mali grad. Tijekom studiranja smatrala sam da su za mene samo veliki gradovi puni svjetla, ali i s mojim sazrijevanjem uvidjela sam ljepotu i smisao mira, tišine i jednostavnijeg življenja, da sam ja sama to svjetlo. Zapravo sada imam puno više vremena za kvalitetno bavljenje umjetnošću, a i u tom malom moru Nove Gradiške našla sam i slatke izvore umjetničkih voda koji ozbiljno izgrađuju bolje društvo.

Je li glazba, naposljetku, ta koja ima svoje mjesto posvuda pa je zato uz njezinu pomoć lako ostvariti ravnotežu između posla, užitka i prijeke potrebe?

Svakako je glazba jako raprostranjen i moćan medij, ali je teško doći do ravnoteže. Ako si pasivan sudionik koji se prepustio životu, ne ostvaruješ svoj puni potencijal već se samo prepuštaš krajnjem nihilizmu, ali ako daješ sve od sebe da glazba (tu mislim na klasično bavljenje glazbom) živi, moraš se (krvavo) boriti sa svakodnevicom. Moraš dobro posložiti prioritete i vidjeti svoj cilj i iz dana u dan davati svoj maksimum. Bude teških dana, mogu reći češće nego lakih, ali trenutak izvedbe - nastupa zadovolji svu tu muku ranije podnesenu.

Vi ste glazbenica i jedno od načešćih pitanja glasilo bi: zašto ste se uopće počeli baviti glazbom i jeste li ikada zbog toga požalili? Zašto ste odabrali baš flautu kao “svoj” instrument?

Obiteljski smo svi imali dara za bavljenje glazbom ali sam jedino ja 'zagrizla' do kraja. U Somboru je takva sredina da većina djece ide u glazbenu školu. Mojim sestrama i meni je to dosta dobro išlo, ali baviti se isključivo tim nije bilo u početku baš prihvatljivo. Uvijek se postavljalo ono nevjerničko pitanje 'A od čega planiraš živjeti?', osobito ako si dobar đak. Nisam sama izabrala flautu, ona mi je prosto dodijeljena, ali ja vjerujem da Dar uvijek pronađe put te da sam bilo koji drugi instrument upisala jednako bih bila posvećena i uspješna.

Bavljenje glazbom traži od osobe potpuno, pomalo i religijsko predanje, i jako puno redovitog rada. Oduvijek sam bila odlikaš, po svim dodatnim aktivnostima vezanim za umjetnost, pomalo i štreber u smislu važnosti koje sam davala školi. I onda u jednom trenutku srednje škole kad sam krenula drugim putem, gimnazije, psihologije, osjetila sam snažan Poziv da napustim rodni grad, napustim gimnaziju i odem u Novi Sad i potpuno se dam umjetnosti. To je bilo jako burno, ali moram priznati da su se svaka vrata otvorila. Ja sam sve svoje darove tamo u punom potencijalu ostvarivala - od sviranja, pjevanja te glume. Nisam nikad požalila bila je to dobra odluka..

Prema Vašem mišljenju, je li istina kako je glazba univerzalna umjetnost? Kako nije potrebno poznavati jezik glazbe kako bismo shvatili njezinu moć?

Da, glazba je nevjerojatno snažna. Ona komunicira na duhovnom i ćelijskom nivou i za nju nema granica. Već je odavno uočena moć hertza (Hz) i frekvencija pri sviranju i nije novo bavljenje muzikoterapijom kao vidom lječenja raznih (pre)natalih poteškoća. Ona je snažno ukorijenjena u biti čovjeka od pamtivijeka.

Na koji način i je li uopće potrebno pomovirati klasičnu glazbu?

Moje mišljenje je da treba dati podršku učiteljima glazbe, omogućiti im napredovanja ukoliko oni aktivno rade na koncertnoj i javnoj djelatnosti svojih učenika. Mislim da prvo nastavnici moraju biti primjer. Zatim, praviti što više nastupa, odomaćiti trenutak ja, umjetnik - ti, primatelj. Hajmo skupa zajedno graditi, istraživati, komunicirati o osjećajima s kojima najčešće ne znamo što ćemo. Vjerujem da klasična glazba treba ići i izvan okvira, u Domove za stare, u bolnice, u zatvore, ali i u kafiće, na trgove. Ona treba biti dostupna i javna, ali prije svega omogućiti uvjete za djelovanjem. Ulagati u umjetnost.

Međutim, živimo u vremenu lakih zadovoljstava, često smo izloženi nekvalitetnoj nisko moralnoj glazbi koja za cilj nema oplemeniti čovjeka. Klasična glazba zahtijeva ozbiljan rad i razvijanje vještine, koncentraciju i predanost. Tu bi po meni trebalo dodati podršku vlasti, ali na žalost u tim krugovima najčešće nema onih koji bi se borili i za umjetničke ciljeve.

Pripada li klasična glazba tzv. visokoj umjetnosti? Koji žanrovi, glazbenici, kompozicije mogu biti primjeri visoke umjetnosti a koje biste naveli kao primjere suprotnosti?

Ja se ne bih ograničila na epohe (barok, klasicizam, romantizam i ostale…) već bih rekla - za mene je visoka umjetnost svaka koja od umjetnika zahtijeva dugotrajan rad, davanje do kraja svoga bića i koja za cilj ima igrađivanje boljeg društva. To je krajnji cilj - ljudska promjena. Širenje svijesti. Dizanje na razinu duhovnih vrijednosti, bavljenje dušom i besmrtnim. To nježno mrdanje u grudima koje svatko zna prepoznati kad se susretne s nečim uzvišenim. Za mene je to visoka umjetnost.

Mislite li da je važno klasično obrazovanje glazbenika?

Po meni jest. Zapravo je važno imati sistem, jasno isplaniran, jer da bi se vještina solidno stekla treba minimalno 15 godina kontinuiranog obrazovanja. Meni je ovo 19. godina glazbenog obrazovanja u klasičnom sistemu i vjerujem da mi je puno pomoglo. Van sistema je moguće, ali puno teže.

Prenosite li svojim učenicima isključivo znanja i umijeća o glazbi ili biste mogli izdvojiti još neka znanja koja su ključna u glazbenom obrazovanju?

Kad biste pitali moje učenike što prenosim mislim da glazba ne bi bila na prvom mjestu. Ja ih učim bontonu ponašanja, odnosima među ljudima, poštivanju tijekom sviranja koje moraju imati jedni prema drugima, trudim se biti suosjećajna pa slušati njihove probleme u školi, trudim se motivirati ih da se ne boje stati iza svojih ideja, motiviram ih da se ne stide uzeti svoj instrument i svaki susret s bilo kim pretvoriti u mali javni nastup, priliku za dijeljenjem glazbe.  Učim ih i da vole susjede, bez obzira na povijesne sukobe, čak sam ih i vodila 'doma' u Sombor. Da osjete malo taj grad i u njemu ostave svoj glazbeni trag. Mislim da se učitelj mora truditi biti zabavan i iznova tražiti načine da klasično bavljenje glazbom približi učeniku koje je previše izloženo digitalnim medijima, a samo nema kontrolu i umjerenost.

Jesu li nagrade krajnji dokaz izvrsnosti?Jeste li tijekom karijere dobili neku glazbenu nagradu?

Nagrade su motivacija i potvrda, ali nisu dokazi. Vjerujem da je ustrajnost dokaz izvrsnosti. Ideja da se budiš svaki dan i uvijek iznova uzimaš svoj instrument i vježbaš.

Moj veliki uspjeh tijekom studiranja bilo je finale 47. International Jeunesses Musicales Competition-a, Beograd, 2017. godina - ulazak u zadnju fazu troetapnog natjecanja u kategoriji do 30 godina te osvojena nagrada Haynes Q2 srebrna flauta. I sad kad se sjetim tog natjecanja osjećam strahopoštovanje.

Možete li nam predstaviti Vaše aktivnosti pa prema tome i sam koncert planiran za četvrtak 28.11.2024. u Gradskom muzeju Nova Gradiška? Postoji li neka posebna pozivnica kojom  biste željeli privući veći broj posjetitelja?

U četvrtak 28.11.2024. ja kao domaćin, vodim Vas na glazbeno scensko i vremensko putovanje sa zvucima flaute i glasa. Od gregorijanskih napjeva, preko baroka, prema impresionizmu, zatim prema Kini i na kraju prema suvremenim interpretacijama glazbe. Ogromna paleta različitih stilova, zvuka, ali i slušanja svih instrumenata iz obitelji flaute - piccolo, sopranske, alt i bass flaute. Ne mogu reći da je svaka od ovih epoha jednako slušljiva, ali moramo se izdići iznad standardne estetike očekivanog u glazbi. Suvremen čovjek mora čuti i suvremenu glazbu.

Nađi svoj mir u kaosu i dođi.

Imate li planova za sljedeću godinu?

Željela bih odlaziti u bolnice, domove za jako bolesne pacijente, klauzurne samostane i u zatvore. Željela bih ići tamo gdje nitko ne pravi koncerte i pokušati malo oplemeniti i te pomalo odbačene ljude. Vjerujem da je njima doza visoke umjetnosti itekako potrebna. Ako ne umjetnosti, svakako suosjećajnosti, da znaju da postoji neko tko i na njih misli.

Napreduje li rad s mladim glazbenicima s kojima radite i možete li nam reći nešto više o tom radu? S kojim uzrastima radite?

Vjerujem da napreduje. Nedavno na održanom Županijskom natjecanju komorne glazbe Agencije za odgoj i obrazovanje, moje učenice su ostvarile odličan rezultat te se kvalificirale za Državnu razinu natjecanja. Uzrast s kojim se bavim je od šest do 66 godina. Osluškujem potrebe okoline i na njih reagiram. Osim poslova koje obavljam kao učiteljica flaute, pričamo o djeci od 8 do 15 godina, držim i sate pjevanja i tu mi dolaze različiti uzrasti. Velika je potreba u čovjeku da se kroz glazbu izrazi. Ako ne u mladosti onda i u trećoj životnoj dobi kad su napokon oslobođeni sramežljivosti i žive svoje ideje.

Postoji li dobna granica za početak 'ozbiljnog' bavljenja glazbom: sviranja nekog instrumenta, pjevanja, istraživanja povijesti glazbe, učenja teorije glazbe?

Ne postoji. Samo se treba usuditi i započeti.

Postoji li način kojim možemo ljude privući slušanju klasične glazbe izvan onog klasičnog okvira, a s obzirom na sve blagodati suvremene tehnologije?

Naravno, postoje različite aplikacije, ali bih ja ipak rekla da ni suvremeni aparati za snimanje glazbe ne mogu registrirati sve frekvencije te da nikako slušanje glazbe uživo i preko snimka nije isto. Mislim da je najbolji način za privlačenje slušatelja prisutnost i življenje svoje umjetnosti do kraja. Vjerujem da će nam Nadahnuće uvijek iznova davati nove ideje.

Što biste željeli reći ljudima koje flauta uopće ne zanima?

Da dođu na moj koncert. Ne kažem da ću ih pridobiti, ali izlaganje visokoj umjetnosti će sigurno ostaviti trag u njima. Ako ništa bar će ih na trenutak dovesti u pitanje - Zašto i od kud dolazi motivacija za bavljenje ovim 'srednjovjekovnim' umjetničkim izražavanjem suvremenom čovjeku? Sigurno postoji nešto u pozadini, nešto više?!

Postoji li neka univerzalna poruka koju biste željeli poslati čitateljima PlusPortala?

Pružite priliku djeci da se bave glazbom. Dajte im da pjevaju, da sviraju, da grade bolje društvo. Pružite priliku srednjoškolcima da se čuje njihov glas, nemojte mahati rukom i samo pretiti kaznama. Pružite priliku odraslima, starima, odbačenima da pjevaju. Slušajte i poštujte njihove potrebe. Ne rugajte se onome o čemu znate jako malo. U svima nama čuči dijete koje želi biti slobodno.