Nesmanjivanje cijena struje, odnosno uopće nerazmatranje HEP-ovog zahtjeva za smanjenjem, Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) objasnila je nepostojanjem metodologije za određivanje cijena struje, piše D. Radaljac u Glasu Slavonije.

Radi se o dokumentu koji je potreban prema novom Zakonu o električnoj energiji iz veljače ove godine. Metodologiju je HERA u javnu raspravu pustila tek drugoga kolovoza, a gotovo polugodišnje odgađanje pojašnjeno je kompleksnošću tog dokumenta, odnosno potrebama da se puno toga uzme u obzir pri izradi metodologije.

Iako se radi o minimalnom smanjenju cijene - pa možda i ne izgleda bitno - matematički se može pokazati da bi se radilo o bitnom financijskom imputu za ljude. I za tu matematiku ne treba šest mjeseci.

To bi objašnjenje možda bilo i validno da, na stranicama ove državne agencije, navedeni dokument, nije dostupan ljudima željnima javne rasprave o njemu. I kad ne bi bilo vidljivo da se radi o službenom dokumentu na četiri i pol stranice, s ukupno trinaest članaka.

Od tih trinaest članaka, na čistu birokraciju odnose se tri, koja govore o početku važenja dokumenta, o čemu se u dokumentu uopće radi te o prestanku važenja prošlih metodologija. Što, pojednostavljeno kazano, govori kako je HERA-i trebalo gotovo šest mjeseci da napiše deset članaka kojima se objašnjava metodologija izrade cijene električne energije. No, ni to nije baš točno, naime, nisu morali pisati tih deset članaka. Jer, dobar dio toga zapravo je isti kao i u prošloj metodologiji, izrađenoj 2011. godine. Dapače, dijelovi dokumenta koji se odnose na "referentnu cijenu energije uravnoteženja u pojedinom obračunskom razdoblju" i "tolerancijski prag" su u slovo isti.

Kako zabune ne bi bilo, radi se o dva najvažnija dijela metodologije kad su mali potrošači, odnosno privatne osobe, u pitanju. Jedina iole bitna razlika nastala je u članku koji se tiče "jedinične cijene za obračun energije uravnoteženja." A, kako bi se u lošim reklamama kazalo, ni to nije sve. Matematički dio metodologije s formulama, koji se, eto, razlikuje samo u jednom dijelu u odnosu na onaj stariji dokument, slijede i tri članka koja se odnose na "izvješćivanje i nadzor." I mora se priznati kako tu nije potpuno isti tekst kao i u starijoj metodologiji. Razlika u ta tri članka je u točno sedam riječi.

Sve to pokazuje kako kupci električne energije koji je nabavljaju preko HEP-Operatora distribucijskog sustava, a radi se o više od dva milijuna kućanstava u Hrvatskoj, jeftiniju struju nemaju zbog HERA-ine aljkavosti. Jer, koliko god matematičke formule bile teške prosječnom stanovniku države, teško je prodati priču da je za jedan izmijenjen članak u metodologiji za određivanje cijena struje trebalo gotovo pola godine.

Radi li se o nesposobnosti HERA-e ili je pak točna priča iz kuloara prema kojoj se HEP i HERA ne ljube, prosječnom građaninu zapravo nije ni važno.

Iako to minimalno smanjenje cijene možda i ne izgleda nešto bitno, matematički se može pokazati da bi se radilo o bitnom financijskom imputu za ljude. I za tu matematiku ne treba šest mjeseci.

Dakle, kad bi smanjenje cijena bilo samo pet kuna po kućanstvu (a projekcije govore o ipak većem smanjenju) građani bi na mjesečnoj razini imali deset milijuna kuna više za trošenje na druge stvari.