DANAS odjećom pokazujemo svoj status. Često materijalni. Danas je puno robovanja odjeći. U modernom svijetu, ili u svijetu mode, pojavila se odjeća koja više nije ni muška ni ženska. Vidjet ćemo kako su danas muškarci počeli nositi štikle, suknje, uz uredno lakirane nokte. Možda takvih muškaraca nema kod nas, ali će doći i brže nego što mislimo.

Odjeća bi trebala štititi naše tijelo od hladnoće ili vrućine, skrivati naše stidne dijelove tijela, te ukrašavati i uljepšavati nas same. Međutim, danas je odjeća izgubila svoju pravu svrhu. Tako ćemo vidjeti muške suknje i haljine, vidjet ćemo kako i kod muškaraca i žena odjeća sve više otkriva nego što pokriva. Vidjet ćemo da više nema pravila gdje i kako se odjenuti.

Jedna od najljepših vrlina, vrlina koje skoro danas nema – stid. Stid je nezastarivo moralno naslijeđe u svim religijama. 

Kada nestane stida, niti jedno moralno načelo ne može imati snagu usmjeriti čovjeka, ili ga obuzdati. Ljudi koji su izgubili stid govore što hoće, ponašaju se kako hoće, posluju bez poštenih namjera, ne poštuju ničije znanje, odijevaju se kako hoće. Zato je i dobro poznata mudra izreka – kad se ne stidiš, radi što hoćeš.

Najizraženiji oblik gubljenja stida, ili početka gubljenja stida ogleda se u golotinji, neprimjerenom odijevanju i nepristojnom pokazivanju dijelova tijela. 

Biće koje je razgolićeno, biće koje je neprimjereno odjeveno, biće koje nepristojno pokazuje svoje dijelove tijela, ne može upravljati svojim nagonima, već nagoni upravljaju i vladaju njime. Kod takvog bića strasti postaju upravljači njegove volje, njegove mašte i njegovih emocija.

Biće, bez pristojne odjeće u javnom prostoru, je biće koje nema osjećaj za razliku između intimnog i javnog. Biće koje je razgolićeno, biće koje je bestidno odjeveno, biće koje ne vodi brigu o elementarnoj kulturi odijevanja u javnom prostoru, ustvari i nije čovjek, već samo čovjekoliko biće. Kao takvo, čovjekoliko biće, u moralnom smislu zaostaje čak i za životinjom, jer životinja posjeduje instinktivni, urođeni stid.

A samo nekoliko desetaka godina prije, vidjet ćemo kako su se naše bake odijevale? Kako su se naši djedovi odijevali? Mogli smo im vidjeti samo lice i šake. Ali što su oni znali, oni nisu bili moderni kakvi smo mi danas. Danas smo mi moderniji, pametniji, obrazovaniji i naravno ljepši. Jer naši se preci bili primitivni, nepismeni ili polupismeni. Što su oni znali o odjeći? Oni nisu imali osunčane i nakvarcane noge ili grudi da ih mogu golišave pokazivati. Ili možda samo nisu imali sindrom lažne emancipacije. Kakvi god naši preci bili, oni su imali jedno što mi danas nemamo, imali su etičku samosvijest.

Danas, čovjekoliko biće obuzeto sindromom lažne emancipacije, bestidnim otkrivanjem stidnih dijelova tijela, negira i narav u kojoj je nastao i postao.

Prvi čovjek koristeći smokvin list pokazao je kako čovjek treba imati vlast nad nagonom. Prva i simbolična odjeća naših praroditelja simbolizira čovjeka koji ima svijest. Simbolizira čovjeka koji ima stid. A to je samo obični smokvin list. Od smokvina lista i osjećaja za stid, čovjek razvija osjećaj ljubavi, a kasnije i smisao za ljepotu, sve dok se ne pojavi čovjekoliko biće koje će sa sindromom lažne emancipacije htjeti pokazati što je i ispod smokvina lista.

Danas je sveprisutna golotinja. Vidjet ćemo oskudno odjevene žene kako na jumbo plakatima reklamiraju motorne pile, kako polugole reklamiraju kockarnice. Niti muškarci ne zaostaju. Nikoga to više ne zabrinjava. Nitko to više i ne osuđuje. Zar to nije samo jedan perfidan način zlostavljanja i ponižavanja čovjeka? Ali današnja pseudo kultura razodijevanja u modernom vremenu je, kažu, samo slobodan izbor. Slobodan izbor koji samo pokazuje hedonistički svjetonazor života. A hedonizam uči kako tijelo ima primat nad dušom, a tjelesnim prohtjevima se daje prednost nad pristojnošću i čestitošću.

Slobodan izbor, pseudo kultura razodijevanja, uzimanje stida - od bića čovjeka načinit će raščovječeno stvorenje. A stvorenje koje je raščovječeno, ono nema ni vlastitog lica, a kada nema vlastitog lica, takvo stvorenje spremno je i za uništenjem drugih tragova čovječnosti. A raščovječeno stvorenje danas uveliko radi na tome.