OVAJ virus uopće se ne šali. Sve više napreduje. Što će biti, mnogi su u strahu. Bojimo se za zdravlje, bojimo se za radna mjesta. Neizvjesnost je velika. Koronavirus je mnoge profesije doveo ili će dovesti na ivicu egzistencije i tu nije ništa sporno. Tako nam je - kako nam je.

Jedan dio je, međutim, počeo posebno kukati. I to baš neprimjereno. Naravno, pogađate, radi se o estradi.

Činjenica je da je estrada bez posla već mjesecima i to naročito onog inozemnog, ali ne znam kako objasniti to, mnoge to ne tangira baš. 

Njima je izgleda do pjevanja. Ili do para.

Estrada je sebe doživjela kao nekog bitnog za bivstvovanje države.

Zahvaljujući našim novcima kojima su punili svoje budžete i nametali priče kako su neki vrhunski domoljubi, savršenstva koja hodaju zemaljskom kuglom.

Jedna pjevačica napisala je kako je narod baš sretan i zadovoljan što estrada nema od čega živjeti i kazala kako su i oni nekome donijeli sreću svojom nesrećom.

Nije baš zabilježena sreća naroda tim povodom, ali je evidentno da taj isti narod i nema baš preveliku empatiju za estradne probleme.

Neki će kazati da je estrada najgore dno ovoga društva. A svjedoci smo kakvih je sve pjevača ugostila Lijepa Naša. Uglavnom je na sceni turbo folk, inače omiljeni zvuk našoj omladini.

Godinama unazad svojim materijalima 'truju' našu omladinu, zahvaljujući mnogim megafonima, raznim portalima i njihovim menadžerima. A ugostitelji, pjevači i pjevaljke zadovoljno su trljali ruke. 

Vijesti o njihovom donjem vešu, opijanjima, seksualnim avanturama, sastavni su dio njihovog uspjeha.

Mnogima mladima uzor su postale te olinjale spodobe od ljudi. Pokušavaju ih imitirati na svaki način. 

A za to vrijeme pamet Lijepe Naše bježi glavom bez obzira. 

Rijetko smo čuli od estradnih zvijezda i zvjezdica da su nekome pomogli tko je ostao bez posla. Nije valjda da nikad nisu čuli da ljudi ostaju bez posla.

A sada kada je pred njihovim pragom opasno, ispada - narod je kriv.

Boli narod uho za estradne probleme, ne zna što će sa svojima.

Ono gdje narod sigurno ima razumijevanje jesu pravi glazbenici kojima uistinu gori pod nogama. Ali oni se i ne oglašavaju. Ipak mali su, ali imaju više ljudskosti.

Svi su oni u velikom problemu, ali ništa većem od svih nas kojima je budućnost neizvjesna ili će to tek biti. 

Znamo i za estradne velike humanitarne koncerte koji po nekom pravilu najskuplje koštaju.

Teško je živjeti normalnim životom, a nije se naviknulo na to. No, to stvarno nije problem naroda.

Zakukajte malo glasnije, možda vas netko drugi čuje, netko tko ima laku ruku.

Očito estradne suze ne pogađaju ove ljude.

I dobro je jedna gospođa iz Bjelovara napisala: „Evo, za nekoliko dana vadimo krumpir, trideset hektara, okolica Bjelovara, i trebamo nadničare, 300 kn plaćamo po danu. Javite Nini ako hoće raditi. Može povesti i Maju, Severinu, Modnog Mačka i sve one koji su uzeli pomoć od 4000 kuna."