DANAS se živi na kredit. Sve se kupuje na kredit. Obični smrtnik danas na kredit i jede, kupi auto, ide na godišnji. I sve na kraju plati. Za razliku od nekih. 

Bolnica u Slavonskom Brodu jedna je od rijetkih koja izmiruje svoje dugove prema dobavljačima lijekova. I kao takva Opća bolnica „Dr Josip Benčević" u Slavonskom Brodu zaslužuje svaku pohvalu na čelu s ravnateljem dr. Josipom Samardžićem.

I Vlada je na kreditima. Samo njima ne prijete ovrhe. Jer, ne daj Bože izvršiti ovrhu njihovih automobila, zgrada... Veliki grijeh. A običnog smrtnika za osamdeset kunića duga našoj nacionalnoj televiziji preporučeno je i pohvalno ovršiti.

Ovih dana veledrogerije zatražile su od Vlade uplatu 2,7 milijardi kuna do kraja godine i dogovor o otplatnom planu za ostali dio duga do ukupno pet milijardi kuna, a sve na ime dugovanja za lijekove i medicinsku opremu koje ispostavljaju bolnicama. U suprotnom veledrogerije će obustaviti isporuku lijekova. 

Vlada  je u utorak ponudila 200 milijuna kuna, što su predstavnici četiriju najvećih veledrogerija, koje lijekovima i medicinskim proizvodima opskrbljuju 70 posto tržišta, doživjeli kao svojevrsnu 'šalu' Vlade. 

Ukoliko dođe do obustave isporuke lijekova i medicinske opreme, 80 posto hrvatskih bolnica moglo bi se naći pred problemom nedostatka lijekova. 

I da ne zaboravimo, obični smrtnici redovno uplaćuju zdravstveno osiguranje, a ukoliko kojim slučajem ne učine isto, postoji rješenje - ovrha. Znači obični smrtnici redovno pune državne račune, da bi, ako se kojim slučajem razbole, i budu im potrebni lijekovi od iste te države dobili - šipak. 

I kad ovakve i slične vijesti čujemo, a čujemo si svakodnevno, skloni smo sve ocrnjivati. Ništa, baš ništa ne valja u Hrvatskoj, rekli bi. I iz toga bi proizašao i logičan zaključak da je Lijepa naša zemlja dokonih, zlih, nemarnih, nestručnih i lijenih ljudi.

Paradoks je ipak svugdje prisutan. Pa i kod nas. A to su liječnici. U tami, blatu, kaljuži, oni su svijetli primjer profesionalizma i stručnosti. Ali da budemo jasni, ne svi. I među njima ima izuzetaka. 

Danas je liječnik u Hrvatskoj Malo cijenjen i potplaćen. Ali kada taj isti, malo cijenjeni i potplaćeni, liječnik ode u inozemstvo pobire isključivo profesionalna i ljudska priznanja i lovorike. A kod nas?!

Iako loše vijesti prodaju novine, vjerujem kako mnogima danas smeta sveopće crnilo koje se veže uz hrvatsko zdravstvo, kao crnu rupu bez dna, neučinkovit i nehuman sustav koji guta svoje korisnike, prožvače ih i ispljune bolesnije nego što su bili. O suvremenoj medicini koja više ne liječi uzroke već posljedice mogli bismo razgovarati. No, to nije problem koji se tiče samo naše zemlje, to je prije svega globalni problem. 

Bolnica u Slavonskom Brodu jedna je od rijetkih koja izmiruje svoje dugove prema dobavljačima lijekova. I kao takva Opća bolnica „Dr Josip Benčević" u Slavonskom Brodu zaslužuje svaku pohvalu na čelu s ravnateljem dr. Josipom Samardžićem.

Znamo kako je brodska Bolnica u svoje 122 godine postojanja iznjedrila velike stručnjake, ali i velike ljude. Broj njihovih imena je velik. Ne smijemo zaboraviti ni njenu i ulogu njenih liječnika u ratu. I današnji uspjesi ravnatelja Bolnice, ali i cjelokupnog osoblja, samo su rezultat dobrog rada u kontinuitetu.

Ali što ako, recimo, država pomogne onim bolnicama koje nisu izmirile svoja dugovanja prema dobavljačima lijekova, i samim time umanji iznos predviđen, recimo, Bolnici u Slavonskom Brodu? Hoće li na taj način brodska Bolnica biti kažnjena za uspjeh i odgovorno poslovanje? U kakvom vremenu živimo, takav postupak ne bi čudio. 

Zdravstveni sustav je takav kakav jeste. I samo mali dio tog sustava su ljudi – liječnici. Iako potplaćeni, malo cijenjeni, ali za običnog smrtnika veliki. 

I nije sve tako crno, mračno i blatnjavo. Volimo pljuvati, i u tome smo prvaci svijeta, kad već nismo u nogometu.

Nekoga i pohvaliti nije teško. Ili barem ne bi trebalo biti jer uvijek ima onih koji pohvalu zaslužuju. Osobi, ustanovi ili instituciju koje istaknemo i pohvalimo, sigurno ćemo dati krila i polet da svoj posao obavljaju i nadalje predano i za čovjeka, te s vjerom da, iako su potplaćeni, znaju kako dobrota ne prolazi nezamijećena. Na kraju krajeva dobrota i je najbitnija. Naravno, samo za nas obične smrtnike.