OVOGODIŠNJI Međunarodni praznik rada po svemu je drugačiji. S obzirom na epidemiju koronavirusa, Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) ove godine je, umjesto tradicionalne povorke povodom tog dana, organizirao e-prosvjed putem platforme Zoom, koja omogućava vizualni kontakt uključenih. E-prosvjed održan je danas u podne pod sloganom „Radnicima hvala - ali prvo prava."

Ova kriza još je jednom pokazala vrijednost svih radnika za funkcioniranje društva i naš svakodnevni život. To se odnosi, kako na zdravstvene radnike, tako i na one koji su rijetko u fokusu javnosti, a bez čijeg se rada normalan život ne može odvijati - kao što su trgovci, graditelji, čistači, policajci, vatrogasci, učitelji i drugi. A ne smijemo zaboraviti i na sve one koji zbog epidemioloških mjera ne mogu uopće raditi. 

Ovih dana pljeskom zahvaljujemo radnicima, ali prvo što njima treba jesu bolja prava, veće plaće, bolji uvjeti rada, uključujući i bolju zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.

Očekivano je da se u ovom crnom scenariju koji je na snazi, krupne kompanije teške milijarde eura prikazuju kao da su frizerski ili postolarski obrti... i najviše oni kukaju za državnom sisom. A s druge strane, radnicima koji čiste ulice, poslodavac smanjuje plaće jer su u javnoj službi. 

Tema neradne nedjelje, koja bi najviše odgovarala potplaćenim radnicima u trgovačkim centrima, postavlja se kao krucijalno pitanje, iako je to stvar elementarnog ljudskog morala, a ne i poslovnog.

Svjedočimo kako licemjerju hrvatske politike nema kraja. Najbolje to pokazuje aktualna, posve prigodna rasprava o radu trgovina nedjeljom koja se razbuktala upravo uoči prvomajskog praznika rada i radnika. 

Odluke Nacionalnog kriznog stožera, koji pod kontrolom drži pandemiju koronavirusa, da se nedjeljom zabrani ionako ograničeni rad trgovina, ali da se dopusti bogoslužje po crkvama, gdje se to stoljećima upražnjava nedjeljom, dignula je na zadnje noge sve one koji smatraju kako radnike treba iskoristiti u punom maksimumu „i petkom i svetkom" te da građani i dalje trebaju uživati u komociji nedjeljnog šopinga.

Istodobno, nedjeljne crkvene aktivnosti jednostrano su prikazane kao znak popuštanja crkvi, prije svega Kaptolu, a sve u ime predstojećih parlamentarnih izbora. Oni tvrde kako su na brzinu napravljene računice prema kojima je krizni stožer, kako bi poboljšao šanse HDZ-a na izborima, zatvorio trgovine nedjeljom i umilio se konzervativcima i crkvenim velikodostojnicima. I na tu temu rone zabrinute krokodilske suze nad poslovnim uspjesima vlasnika trgovačkih lanaca. 

U svom tom licemjerju prednjači SDP, i pokazuje svoju pravu narav stranke ljevice i radništva. Izgleda da su zaslijepljeni izbornim proračunima i rejtingom koji je počeo padati i oni unaprijed kao da traže ispriku za neuspjeh. Ne žele ili ne znaju pokazati volju za biračko tijelo koje bi ih trebalo podržati. 

Nije jasno zašto upravo SDP, stranka koja vodi brigu i o radnicima, traži da se radi i nedjeljom u doba pandemije. A znamo da su upravo ti radnici iz trgovina istinski heroji, koji u najtežim uvjetima održavaju državu u životu i to za mizernu plaću. 

Obavljajući kupovinu u jednoj trgovini, čuo sam kako blagajnica, sva sretna kaže: „Hvala ti, Bože, napokon mogu i ja na misu.".

Rad nedjeljom nije tema izbornih procjena i stranačkih perspektiva. To bi trebalo pokazivati brine li određena politička opcija za radnike i njihove obitelji, da i oni s pravom, ako žele, mogu otići u crkvu... da i oni mogu imati nedjeljni obiteljski ručak.

Bilo bi dobro da korona kriza donese i nešto pozitivno, bez obzira na to što na virus treba ostati negativan.