SVI smo rasli ispod majčinog srca do onih pola metra dovoljnosti za život. Svi smo slušali disanje u iščekivanju novog oblika života, koji će nju i nas nanovo roditi. I onda nas majke rode. Trenutak kada majka prvi puta ugleda slijepljene oči, koje postaju najljepše. Prvi miris par vlasi na mekanoj glavici i osjećaj što to znači Raj. A dijete kraj majke diše i postoji. Kakav je to osjećaj za ženu-majku. Trenutak kada majka broji prstiće, a sva utrnula od boli, pa se smije presretna i pita: - Hoću li te znati voljeti koliko treba? Prva noć, prvo dojenje... Prvi koraci. I prve riječi. Prvo „Mama", i onda „Vojim te"...

Žena. Majka. Tako malene riječi. Iako malene, imaju veliko značenje, ustvari, neizostavno značenje u životu svakog pojedinca. Žena koja na svijet donosi drugo ljudsko biće, neiscrpan je motiv umjetnika, posebno pjesnika i slikara. Veliku ulogu ima i u religiji. Ona je više i od vrtića, škole, sveučilišta. Ona je institucija. Tako malena riječ, a kada ju izgovorimo, naša su usta puna, prvo što naučimo izgovoriti je mama, na svim jezicima. Ona zaslužuje biti izučavana i u školama i na fakultetima. Neiscrpan izvor ljubavi. Majka, mama, mater! Niti jedan poklon majci nikada  neće biti dovoljno dobar kao njezin poklon tebi - život.

Ona je žena! Kada ju cijeniš, ona ti i više nego duplo vraća. Kada ju štitiš, ona ti još boljim vraća. Zovu je slabijim spolom. Zašto? Nije to žena zaslužila. Žena je jača od muškarca. Sposobna je učiniti ono što muškarac ne može niti zna. Nažalost, u nekim sredinama još uvijek je druga, računaju na nju kao na nešto neravnopravno muškarcu.

Ona je prijatelj, stup, i snaga bez koje muškarci ne bi mogli naprijed. Ona je ŽENA!

Danas se slavi njezin Dan. Zar žena ne zaslužuje imati taj dan 365 puta u godini? I to bi bilo malo. Jer ona je ŽENA. Ako mislimo kako je dovoljno kupiti buket cvijeća, nešto kozmetike, ako mislimo kako je treba izvesti na ručak ili večeru, i to baš danas, u krivu smo. To treba činiti svaki dan. Naravno da to možemo činiti i danas, ali ne onda opet čekati osmi dan mjeseca ožujka 2020. godine.

A što je tek balkanska majka?

Rađala je djecu pod granatama i bombama, bez struje, vode, u podrumima. Neke majke su izgubile svoju tek rođenu djecu. Neke majke su ostale bez nekoliko sinova. I opet ta majka je živa i ponosna. I zahvaljuje Bogu što je imala što dati za ovo što danas mi imamo... domovina, mir, sloboda. To zna i može samo žena-majka.

Rodi svoje dijete da netko može o njemu suditi na osnovu imena. Rodi svoju kćer da joj kažu da nije dovoljno dobra jer nije muško. Balkanska majka nerijetko nema svom djetetu dati što za jesti, kupiti igračku. Ili često uzdržava svoju obitelj s dvjesto eura plaće, za koju radi dvanaest sati dnevno. Ili ima muža bez ruke, noge, oka, a često i bez zdravog razuma. I takva majka-žena ništa manje nije sretna od majke-žene koja ima sve, kada vidi svoju djecu.

Ona ne brine ima li što jesti, sve dok njezina djeca jedu, ima li što piti sve dok dijete ima, ima li što obući, sve dok je dijete obučeno. Ona ostavlja san zbog tebe, štiti te od vrućine i studeni, i to sve da bi te imala. Ona je najbolja kćerka, unuka, supruga, snaha, baka, prabaka, rodica, susjeda... Ona nas je rađala i podizala bez straha za opskrbom. Dojila nas je i svoju majčinsku toplinu prenosila na nas. Od kolijevke do groba, nikad nije besposlena jer radi i muške i ženske poslove. Najmanje se odmara, posljednja liježe, a prva ustaje. Nikada nigdje ne kasni, pa čak i kada joj stari sat prestane raditi. Nosi jednu obuću nekoliko godina, a raduje se kako djeca imaju novu. Pravi najukusniju hranu, koju začinjava majčinskom ljubavi. Nikome se ne žali, a svome srcu prima svačiju bol. Molitvom nas ispraća u školu, na fakultet, na posao... i ne da nam otići dok se ne nahranimo. Dočekuje nas majčinskim osmijehom i toplom hranom i najsretnija je kad sve pojedemo. Ona se raduje našim ženidbama, udajama, snahama, zetovima, a posebno unučadi. Ona nikad nije namrgođena i ne zna za pakost. Raduje se gostima, i pravi im gušću kavu, kafu, kahvu i jači domaći sok, a sama pije „doljevušu" i običnu vodu. Nikad nije škrta, gostima i rodbini iznese najbolje voće i još im spremi za ponijeti. Možda nema ni dana škole, ali je mudrija i pametnija od svih svojih ženskih potomaka. Ne zna se niti potpisati, ali joj je otisak prsta vredniji i pouzdaniji od sultanovog muhura. I kad ne priča, svojom šutnjom i svojim uzdahom dovoljno kaže. Umire svijetla lica, s osmijehom. I što više nije moja i tvoja majka? Čime i kako joj sve to možemo vratiti?

Ženu-majku cijenimo razumijevanjem, poštivanjem, zaštitom, dajući joj svakodnevno do znanja da je, ne samo ravnopravna s muškarcima, nego i uzvišenija i posebnija.

Ona je žena-majka!

Svim ženama-majkama sretan Dan žena!