TERORIZAM. Riječ koju u zadnjih 15-ak godina često čujemo. U ime koga, u čije ime, objašnjavaju nam, analiziraju, a ubijeni, nedužni ljudi, postaju samo brojevi. Što je to terorizam, što se smatra današnjim terorizmom? Može li terorizam biti povezan s religijom, ima li terorizam uporište u bilo kojoj religiji? Danas kada čujemo riječ 'terorizam', uz nju uglavnom dolazi prefiks 'islamski'. Može li se terorizam dijeliti na religijski, kontinentalni, rasni, spolni, i kakav sve ne? Zar terorizam nije samo terorizam, nebitno od koga je učinjen? Jer žrtve terorizma uvijek su iste - to su nedužni ljudi.

U definiciji stoji kako je 'terorizam smišljena uporaba nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha, s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su općenito politički, vjerski ili ideološki'.

Izraz teror prvi je put upotrijebljen tijekom francuske građanske revolucije, kako bi se ukazalo na opće stanje straha koje je namjerno stvoreno u političke svrhe.

Svijet u kojem mi danas živimo, a svi smo ga kreirali na neki način i u nekoj mjeri podjednako, ispunjen je materijom, ispunjen  je mirisom, ispunjen je vizualnim prisustvom nasilja i terora, na koji se sve više navikavamo, kao na prirodnu i logičnu okolinu u kojoj živimo. Pogledamo li malo dublje, vidjet ćemo da se teror i nasilje protežu u svim sferama života. Teror i nasilje javljaju se u raznim formama, od onoga običnog svakodnevnog nasilja, kojeg svi mi, manje ili više, svakodnevno vršimo jedni nad drugima: u obitelji, u braku, u javim ili privatnim odnosima, u poslu, u mišljenju i u osjećajnoj sferi naših života pa do onog dubinskog i na neki način apsolutnog, a koji se izražava kao naš osjećaj nemoći da bilo kako utječemo na našu sudbinu, što u nama rađa nezaustavljive nagone da vratimo istom mjerom.

Mi obični ljudi, koji nismo dio ogromog aparata sile, namijenjenog teroriziranju ljudi, snažno osjećamo da smo podvrgnuti teroru jedne od nas odvojene društvene moći, koja je koncentrirana u rukama malog broja međusobno čvrsto povezanih ljudi, a za koje smo sve više uvjereni da su samo dio velikog aparata kriminalne represije prema običnim ljudima. Mi taj aparat nazivamo vladama, mafijama, ili tajnim terorističkim organizacijama, stvorenim u svrhu postizanja neleganih prava i probitaka. Dakle, nije teror samo ono što danas vidimo. Danas je teror iskorištavanje prirode, iskorištavanje životinjskog svijeta, iskorištavanje ljudskih resursa. Pa zar mogu onda teror i nasilje imati poveznicu s religijom ili biti učinjeni u ime religije.

Kao da je balkanski nacionalizam iz devedestih godina prošlog stoljeća bio uvertita u sve ovo što će dešavati od početka ovoga stoljeća pa do danas i to širom svijeta.

Prateći presudu ratnom zločincu, Radovanu Karadžiću u Haagu i pišući kolumnu o terorizmu, sjetih se da je Karadžić bio inspiracija, zajedno s još nekoliko likova iz srpske i crnogorske povijesti, australskom teroristu Brentonu Tarrantu, koji je prošlog petka ubio pedeset civila na molitvi u dvije džamije na Novom Zelandu. Njegova „mentalna veza" bila je jedna od prvih činjenica koje su izašle na vidjelo i obišle svijet, nakon užasnog masakra nevinih ljudi, među kojima je bio i trogodišnji dječak.

Zvao se on Osama bin Laden, Anders Brevik, Brentom Tarrant, ime nije bitno. Oni su samo teroristi. Nisu pripadnici niti jedne religije, rase, nacije, kontinenta. Zajednički su im samo teror i zlo. I tako ih treba i gledati.

Bilo koji terorizam nema veze s izvornim religijskim učenjima, ali svakako ima veze sa zloupotrebom religije i religijske tradicije radi promocije jedne ideologije.

Ali, isto tako, znamo da u svim religijama uvijek postoje male fundamentalističke skupine koje mogu biti opasne. I trebamo biti oprezni.

I ovu kolumnu završit ću citirajući meni posebno dragog čovjeka, Papa Franju: „Znam da je opasno reći, ali terorizam raste ondje gdje nema drugih opcija i gdje je novac Bog i gdje je novac, a ne osoba, u središtu svjetske ekonomije."