Počinje korizma, za mnoge - vrijeme odricanja koje pak za hrvatske umirovljenike traje cijele godine. Čega bi se još mogli odreći oni čija mjesečna mirovina iznosi od 500 do 2000 kuna, a u Hrvatskoj nas je preko pola milijuna.

Sada nije važno kakvo je bilo društveno političko uređenje, niti tko je bio na vlasti nego koliko je vrijedio čovjek. U Hrvatskoj danas, po mnogim parametrima - vrijedi jako malo.

Pritom ni slučajno ne smijemo preskočiti plaćanje režija, koje naravno progutaju sve ili gotovo sve.

Dok radimo, svjesni smo kako je situacija teška, ali mislimo – ma valjda će nešto riješiti oni na vlasti (lijevi i desni) koji su za to plaćeni i koji protekla dva desetljeća konstantno obećavaju bolji život.

A onda  ništa. Godine protekle, tijelo posustalo, bolesti načele...mirovina stigla brže nego li smo je poželjeli i to ona - nedostojna čovjeka.

Pokušavamo skresati što god se može (odjeću, obuću, izlaske na kavu - a o restoranu i ne pomišljamo, frizeru, pedikeru, finom mirisu...), no premala mirovina svejedno nije dostatna osim za visoke režije i poneku sitnicu. Što s hranom? Vjerojatno misle kako starci trebaju manje jesti.

Osim preskupog grijanja tu je i previsoki iznos primjerice za TV pretplatu (a TV je umirovljenicima prozor u svijet). Uzalud smo još jednom povjerovali  predizbornom obećanju kako će biti smanjena. 

U uljuđenim državama, poput Finske, pretplata iznosi jedan posto od primanja. I to je dakle moguće, a kako se čini, i jedino pravedno. Svojih 70 kuna mjesečno traži i  dopunsko zdravstveno osiguranje, premda je (u vlastitom primjeru) od početka ove godine krenula mizerna mirovina. Plaća se, naime, na temelju prošlogodišnjih primanja, a ona su bila kakva takva, ali ipak veća. Koja je to logika, pitam se jer svih radnih godina izdvaja se za zdravstveno osiguranje a sada kada je potreba za liječenjem veća, a primanja se srozala do dna - nema pomoći.

Jedino  se još mogu čuti predizborne tlapnje o brizi za malog čovjeka.

A oni koji su završili svoj radni vijek dobro se sjećaju vremena kada su se umirovljenici, ne samo mogli besplatno liječiti, nego su preko sindikata koristili i blagodati raznih 'banja', kao i odmora u radničkim odmaralištima i morskim destinacijama. Doista se to događalo koliko god se nekima diže kosa na glavi od spomena bivše države. Sada nije važno kakvo je bilo društveno političko uređenje niti tko je bio na vlasti nego koliko je vrijedio čovjek.

U Hrvatskoj danas, po mnogim parametrima - vrijedi jako malo.

Gdje se izgubila socijalna država, ona koja štiti sve građane, kao u skandinavskim zemaljama, pitaju se sve češće ne samo umirovljenici.

U Ustavu iz 1990.godine, Hrvatska je definirana kao socijalna država. Napušten je socijalistički i uveden novi model socijalne države koji podrazumijeva povećanu ulogu tržišta i odgovornost pojedinca za vlastitu socijalnu sudbinu. Pritom, svjedočimo kako se svakog dana sve manje ljudi zapošljava i trbuhom za kruhom odlaze diljem Europe i svijeta. Kako bi se pobrinuli za vlastitu socijalnu sudbinu. Ostalima, kako bude.

Istovremeno u, neznatno većim, državama poput Danske i Švedske, država brine za blagostanje svojih građana, a to se prije svega odnosi na financijsku sigurnost u vrijeme bolesti i starosti, na zdravstvenu zaštitu. Izdaci za starije i invalide obuhvaćaju najveći dio izdataka socijalne sigurnosti. Oni nemaju socijalne samoposluge, pučke kuhinje i ne skupljaju  humanitarnim akcijama sredstva za raznorazne potrebe. No u tim je zemljama obračun s korupcijom i sličnim anomalijama nemilosrdan. Oni ne trpe političare koji su pohlepni i ne ispunjavaju obećanja. Žive u državama koje su im omogućile da se školuju i rade. I zato svoju starost žive dostojno.

Što ostaje hrvatskim umirovljenicima, koji žive na rubu egzistencije ili su već duboko zaglibili u siromaštvo? A danas je preko pola milijuna takvih. Oni doduše znaju kako korizma ne znači isprazno odricanje od raznih užitaka, slatkiša, pušenja, izlazaka..., a i kada bi se htjeli odreći, nemaju čega osim možda kruha, mlijeka i nekih sitnica, ali tek nakon što plate struju, grijanje, vodu, TV pretplatu, dopunsko zdravstveno.