Proljeće, osim lijepih sunčanih dana i oživljavanja prirode, svakodnevno u raznoraznim tiskovinama i elektroničkim medijima, donosi i niz savjeta o neizbježnoj detoksikaciji.

Radnici kao i nezaposleni, mladi kao i penzioneri, do odlaska na počinak "bore" se sa sobom kako biti informiran i ostati zdrav (normalan) pogotovo što misle kako baš ništa učiniti ne mogu da situaciju promijene.

Nakon zime i nešto teže hrane potrebno nam je naime izbacivanje otrova iz tijela, a njih je dakako puno više od onih prouzročenih nezdravim namirnicama, vodom, zagađenim zrakom. Svakodnevni stres zbog "mora" problema teško je izbjeći pa ne pomažu preporuke o zdravoj prehrani, vježbama, boravku u prirodi. I nismo uspjeli riješiti zimsku detoksikaciju, a stigle su proljetne alergije na sve i svašta, od polena procvjetalog behara i trava do kućne prašine, namirnica, kućnih ljubimaca, kemije koju koristimo za proljetno čišćenje, ali i stresa koji je čini se najčešći i najteži pa stoga i najneizliječiviji oblik alergije.

A stres kreće s prvim jutarnjim vijestima, ako želimo saznati što se u državi događa.

Radnici kao i nezaposleni, mladi kao i penzioneri, do odlaska na počinak "bore" se sa sobom kako biti informiran i ostati zdrav (normalan) pogotovo što misle kako baš ništa učiniti ne mogu da situaciju promijene.

Ona je, to već i ptice na grani znaju, čini se i za političare teško rješiva. 

Trenutno, riječ je o dojučerašnjem najmoćnijem koncernu u državi, Agrokoru. Obični smrtnici razmišljaju o spasu preko pedeset hiljada, ni krivih ni dužnih, radnika koji se zlopate za mjesečnu crkavicu zvanu plaća, no najviše ih muči ono što ne žele na glas ni izgovoriti, a što možda slijedi – da će se dug Agrokora na kraju preliti preko upravo njihovih nejakih leđa.

Na koji način će se ovaj, u proteklih nekoliko desetljeća najveći problem u državi riješiti, moraju odlučiti oni koji su za to odgovorni i plaćeni (u raznim  kombinacijama) a obični smrtnici mogu si pomoći samo ako iz svog života isključe medije i ne hrane stres kojega je i tako previše.

Posebice se to odnosi na one koji su se našli u dužničkom ropstvu zbog ovršnog zakona čiju izmjenu su svi slatkorječivo najavljivali u predizbornoj kampanji. No to se nije dogodilo pa sada čovjeka zbog duga od četiri kune "ovršuju" s preko tisuću ili će možda zbog raznoraznih javnobilježničkih i tarifa FINA-e narasti i puno više. I kada je greškom "ovršen", obični smrtnik nema novca to i dokazati. Događa se naime da  zbog tek malog duga ostaje bez krova nad glavom. U teškom psihičkom stanju i bezizlaznoj situaciji neki biraju suicid. 

I bez obzira na apele, ništa se ne mijenja, baš (kao da) nikome nije stalo. 

Nema šanse da se obični smrtnik detoksicira i liječi alergiju (stres) na takve pojave. A toga je dakako puno više, što potvrđuju pokazatelji sve težeg života - od stalnog povećanja cijena do sve dužih lista čekanja na liječnički pregled.

Pogotovo kada je u pitanju starija generacija. Sve veći broj umirovljenih preživljava uz pomoć socijalnih samoposluga. Zbog loše i ne raznovrsne prehrane obolijevaju, a prije nego li dočekaju specijalistički pregled završe na groblju, pa se više nitko i ne čudi što je broj umrlih prošle godine 40 posto veći.

Beskrajno bi se mogli nabrajati uzroci stresa kojega  mlađe generacije ne žele na svojim plećima i bježe "glavom bez obzira" u uljuđenije zemlje Europe .

Tamo će se valjda i detoksicirati.

Preostalim običnim smrtnicima u Hrvatskoj čini se nema spasa.

Osim možda izlaskom na ulice.

Ili na izbore.