„Pet godina planiranja pa još pet dokumentiranja!, „Gade mi se takvi tipovi. Istovremeno su nastavnici i medicinske sestre na minimalcu.", „Zbog ovakvih ljudi odlaze van, ovo normalan kad pogleda upita se gdje diže obitelj", „Grgić je tipičan primjer uhljeba. Svaki mjesec uzme preko deset tisuća kuna, plus dnevnice i putni troškovi, besplatni poslovni gableci i ostale privilegije. Za što?" i „Daj me nemoj… od 2013. godine molim podatak koliko je novaca stiglo, koliko dopisa je napisano, a koliki su troškovi? Zar ga nije sram baš ni malo? U šest, evo skoro i sedam godina, oni tek sad rade studiju i projektu dokumentaciju? Wtf?".

Reakcije su to čitatelja SBplus portala na ovotjedni članak naslova „Politika je kočila brži razvoj događaja" koje su rezultat nezadovoljstva pojašnjenjima odgovornih na pitanja novinara o tomu zašto izgradnja Regionalnog centra za gospodarenje otpadom u Šaguljama nije ni blizu početku izgradnje (nego tek počinje izrada projektne dokumentacije), mada je Županijska skupština na 11. sjednici, 23. studenog 2010. godine, donijela Odluku o osnivanju trgovačkog društva. Centar bi, najavili su ovaj tjedan, s radom trebao početi tek (i najranije) 2023. godine, dakle, trinaest godina kasnije, a na njegovom je čelu i dalje (od 2013.) direktor Josip Grgić kojeg čitatelji poznaju kao dugogodišnjeg usamljenog člana Uprave tog nepostojećeg Centra.

Spomenuti je, prilikom potpisivanja ugovora s članovima konzorcija koji će raditi svu potrebnu dokumentaciju za Centar, naglasio kako je svjestan percepcije koju javnost ima o njemu kao 'direktoru koji prima plaću i ne radi ništa', ali je za odugovlačenje okrivio političku nestabilnost u zemlji i nedonošenje zakona. Zašto nije otišao iz tog nezdravog radnog okruženja u kojemu nije imao moć nad onime što je trebao raditi, pritom, nije pojasnio.

U prijedlogu Plana prihoda i rashoda Centra za 2019. godinu, objavljenom na internetskoj stranici sagulje.hr (op.a. osim direktora, Centar ima i službenu stranicu, iako fizički još ne postoji), navedene su i izmjene za 2018. godinu. Tako saznajemo da su prihodi nepostojećeg Centra prošle godine, od sufinanciranja Osnivača (triju županija - Brodsko-posavska, Sisačko-moslavačka, Požeško-slavonska), iznosili dva milijuna i šesto tisuća kuna, dok je u Planu za ovu godinu taj iznos milijun i devetsto tisuća kuna. Od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ove je godine u planu nešto više od 270 tisuća kuna, dok je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, kroz EU sredstva, osiguralo više od pet milijuna kuna (prošle je godine taj iznos bio daleko manji - gotovo 248 tisuća kuna). Sveukupni 'prihodi' Centra u izmjeni Plana za 2018. su gotovo 6,5 milijuna kuna, dok Plan za 2019. kaže kako bi trebali biti 9,4 milijuna kuna.

Plan nam je pomogao i u tome da, barem djelomično, zbog izbjegavanja opsežnosti, odgovorimo na pitanje našeg komentatora - rashodi za zaposlene za posljednje dvije godine iznose više od 1,5 milijuna kuna (op.a. ako bude ostvaren Plan za 2019.). Materijalni su troškovi (uredski materijal, čišćenje prostora, najam i režije) za 2018. i 2019. oko 60 tisuća kuna. Dnevnice, troškovi smještaja i prijevoza, koštat će porezne obveznike u dvije godine 175 tisuća kuna, a za korištenje privatnog vozila u službene svrhe, ove je godine planirano 50 tisuća kuna. Odvjetničke i konzultantske usluge za 2018. i 2019., trebale bi sveukupno izaći gotovo 350 tisuća kuna.

Internetska stranica čije održavanje u dvije godine košta osam tisuća kuna, nažalost, nije nam omogućila pristup Izvješćima o radu Centra. Dakako, s obzirom na to da se, djelomično, radi o Planu za tekuću godinu koja još nije završila, gore navedene cifre mogu biti i nešto manje, ali vjerujemo kako će se svi članovi Uprave potruditi da budu iskorištene kako je i planirano.

Ovotjedno potpisivanje ugovora, iskoristili smo za pitanja koja bi, sigurni smo, postavili i naši čitatelji. Na pitanje SBplus-a Maja Feketić iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, samouvjereno je potvrdila kako ovakve procedure i u drugim europskim državama traju jednako dugo. Kao primjer je, pak, mogla navesti tek sličan slovenski Centar koji je izgrađen za jedanaest godina.

Zašto bi onda Brodsko-posavska županija bila brža? Logično pojašnjenje!

Župani/zamjenici župana Brodsko-posavske, Sisačko-moslavačke i Požeško-slavonske županije (koje će 'pokrivati' Centar kad/ako jednom proradi) spomenuli su potiho kako se nadaju da Hrvatska neće biti kažnjena, odnosno, penalizirana zbog kašnjenja u provođenju svih europskih direktiva i zakona vezanih za gospodarenje otpadom, no nastavi li se ovako na razvoju tog polja - građani će itekako platiti te propuste.

Direktor Josip Grgić, ovotjedno je potpisivanje ugovora iskoristio i kako bi medijima obećao naknadu za praćenje događaja vezanih za otvaranje Centra u budućnosti. I navedenim je Planom prikazano kako su usluge promidžbe/odnosi s javnošću, izrada i tisak promo letaka te drugih promidžbenih materijala, zajedno s rashodima za oglašavanje i reklame, nepostojeći Centar koštali 85 tisuća kuna, dok je za 2019. planirano (za sve to) skromnijih 55 tisuća. U 2020. očekujemo 'boom' jer će mediji, vjerujemo, imati puno toga za pratiti, za što im je Grgić i obećao novce, nadajući se, možda, kako će time primiriti neke 'stare duhove' . Nadamo se kako će dio sredstava sjesti i na račun SBplus-a, s obzirom na to da vjerno pratimo njihov (ne)rad već godinama.

No, sve navedeno nije problem nekih 'grgića' niti bilo kojeg pojedinca koji se, uvjeren kako možda čini dobro, ugnijezdi u fotelju, gledajući svoje vršnjake kako pakiraju kufere. Problem je to društva koje je toliko trulo da (zasad) ne može ni dati ništa bolje.

Na sve ovo, uistinu, više nemamo što pametno za dodati pa ćemo biti slobodni i dovršiti misao našeg komentatora - Daj nas (više) nemojte jebati.