SLAVONSKI Brod je u travnju 2018. godine, sveukupno deset dana, od kojih su neki bili i uskrsni, bio bez vode. Ona je, doduše, tekla slavinama kućanstava, no nije bila zdravstveno ispravna. Polovicom srpnja te iste godine, Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu objavilo je Rješenje o odbacivanju kaznene prijave protiv nepoznatog počinitelja odgovornog za tu katastrofu. Zaključili su kako je do zagađenja vode, odnosno, uzoraka došlo slučajno te da to nije povezano sa istjecanjem nafte u tlo prilikom testiranja produktovoda u Slobodnici krajem ožujka. Dvadeset i osmi je dan lipnja godine Gospodnje 2020., a nitko još uvijek nije odgovorio na pitanje - što je onda povezano s onečišćenjem koje je grad dovelo na naslovnice svih medija, a građanima uništilo blagdan.

'Pojeo vuk magare' ili 'Nikom ništa' opis je koji će, čini se, osim uz tu situaciju, ići i uz ono što se u Bari Bebrinici u Klakaru dogodilo prije nekoliko dana. Naime, netko je 'slučajno' zagadio jezerce i potamanio više od pola tone ribe u njemu. Novinarsku ekipu portala SBplus na 'mjesto zločina' pozvali su ribiči, a ribočuvar Tomislav Lucić šetnjom uz samo jedan dio jezera potvrdio nam je o kolikom se pomoru ribe radi. Veterinarski i vodopravni inspektori nisu izašli na teren. Još. Udruga „Graničar" koja poribljava tu ribolovnu vodu ne smije dobiti podatke o uzorkovanoj vodi i tvarima pronađenima u njoj, odnosno, ne zna ništa o toj ekološkoj katastrofi 'u svom dvorištu'. Još (sačuvajmo optimizam!).

Jednako nekažnjeno već godinama prolaze oni koji pod okriljem noći uništavaju slavonskobrodska dječja igrališta kojih je na području grada gotovo sedamdeset. Tako je ovaj tjedan doslovno zapaljen najveći dio prekrasnog igrališta u Tvrđavi Brod, prilagođenog za djecu s invaliditetom. „Nije istina da su sva igrališta oštećena!" - reagirao je čitatelj na naš naslov kako 'niti jedno od igrališta nije ostalo netaknuto'. Brođani su, očigledno, toliko 'oguglali' na divljačko ponašanje svojih sugrađana da potpisivanje, urezivanje, šaranje po dječjim spravama ne smatraju oštećenjima. I, uistinu, ovakvu eskalaciju divljaštva dugo nismo vidjeli. Očigledno su vandali odlučili prijeći na sljedeći 'level'.

Kako bi Brođani otprilike spoznali kakvu štetu njihovom proračunu čine takvi pojedinci, donosimo podatak da je ugradnja novih sprava i rekonstrukcija postojećih igrališta prošle godine Gradsku upravu koštala više od milijun kuna. Pitanje je - dokad će takva (ne)djela prolaziti nekažnjeno? Očito su promjene potrebne i kod onih velikih, ali i kod naizgled 'malih' stvari na kojima se, zapravo, odgajaju prijestupnici koji su kasnije spremni na puno gore delikte.

No, takav nemaran i ravnodušan odnos prema zločincima, očigledno, vučemo iz prošlosti pa se, mada današnje demokratsko društvo bez antifašističkih borbi i tekovina ne bi postojalo, mnogi žele sakriti i odreći tog dijela povijesti. Radije bi, možda, da je prevladalo nešto drugo. Početak tjedna obilježio je državni praznik - Dan antifašističke borbe, no, iako su vijenci ove godine položeni na pravi datum, nisu ih svi željeli položiti tamo gdje to 'red nalaže'. HDZ-ovci su se, nakon molitve koju je predvodio svećenik kod Središnjeg križa na Gradskom groblju, lagano 'pokupili' i zaobišli dio službene ceremonije koja je uključivala i Spomen kosturnicu. Župan Danijel Marušići njegov zamjenik Damir Mirković ostali su tamo usamljeni kada su u pitanju njihove stranačke kolegice i kolege.

(Političku) korektnost ne gledamo ni u najdugovječnijem serijalu 'Sveučilište u Slavonskom Brodu'. Opet je - kao onomad u Milanovićevo doba 2015. - izbor rektora izvučen kao predizborni as iz rukava. Nakon Roberta Lujića u tu je, zasad još fiktivnu fotelju, zasjeo dekan Strojarskog fakulteta, Ivan Samardžić - mada Sveučilište još nije osnovano (tek je donesena Odluka o njegovu osnivanju).

Neosnovanom bi se mogla nazvati ponovna odluka nacionalnog Stožera civilne zaštite koji je građane Bosne i Hercegovine opet svrstao među one iz 'trećih zemalja', iako se radi o najbližim susjedima s kojima je suživot - kako je ranije pokazala koronakriza - ne samo poželjan, nego i neophodan. S druge strane, Europljani su u Hrvatskoj i dalje poželjni. Novo pooštravanje mjera, sasvim suludo, na Graničnom je prijelazu Slavonski Brod izazvalo još gore gužve jer su se Brođani uplašili kako će opet na nekoliko tjedana ostati bez jeftinijih cigareta, lijekova i goriva 'iz Bosne'. No, bojazni za toliko produženje strogih mjera nema. Ipak će izbori, a kako neki kazaše „On (Božinović) i njegova stranka, Hrvate iz BiH smatraju stokom koju samo treba ugurati u autobuse i dovesti na birališta da glasuju ZNA SE za koga". Tada će, valjda, biti ukinuta obveza mjere samoizolacije po povratku iz BiH pa će biti još prilike za 'refill' kućnih zaliha.

Zalihe će sa sobom u slavonskobrodsku Opću bolnicu morati nositi svi koji će tamo noćiti tijekom ponovljene borbe s koronavirusom jer su posjete opet strogo zabranjene. S druge, pak, strane, možda ih prime u požešku Županijsku bolnicu pa će smjeti viđati svoje najbliže. Tamo, dakako, vrijede druga pravila. Pa gdje je Požega od Slavonskog Broda.

Uglavnom, dok cijela situacija oko plesa s koronavirusom te ljubavne priče Stožera i vladajućih postaje sve više komična, a sve manje obmanjujuća, u toj pozitivnoj atmosferi ovaj su se tjedan dogodile i lijepe stvari. Grad Slavonski Brod uspio je dobiti nove milijune za opremanje čitavog sjeverozapadnog kavalira Tvrđave Brod koji je prenamijenjen u Kuću tambure, objekti susjednih i velikih slavonskobrodskih srednjih škola, Obrtničke i Medicinske, 'idu' u obnovu, a izvođač radova postavljanjem ograde najavio je otvaranje gradilišta  za projekt novog Autobusnog kolodvora.

Vidite... možemo, ako se potrudimo, uvijek čašu gledati kao napola punu. Ipak u jezeru nisu pomrle sve ribe, a napad piromana preživjela je pokoja sprava dječjeg igrališta - da je suprotno, netko bi se zasigurno više potrudio oko tih slučajeva.