TKO se sjeća još svojevremene HDZ-ove perjanice, Sočkovićeve zamjenice i županijske vijećnice; aktualne ravnateljice Zavoda za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, Jelene Adrović? Rijetki će sjetiti se kako smo tada pisali o njezinu kratkotrajnom 'sukobu interesa' - kao vijećnice i ravnateljice.

Danas, 28. svibnja, tijekom utvrđivanja Dnevnog reda 13. sjednice Skupštine brodsko-posavske županije, ponovila se povijest. HDSSB-ov vijećnik Božidar Bosančić, u ime Kluba vijećnika te stranke, od predsjedavajućeg Tomislava Vlajnića (HSP AS) zatražio je neka s Dnevnog reda skine Izvješće o radu i financijskom poslovanju za 2014. godinu Regionalnog centra za biotehnološka istraživanja i razvoj Brodsko-posavske županije jer je direktor tog trgovačkog društva, Marko Šimić,  ujedno i županijski vijećnik što je, temeljem Zakona o lokalnim izborima "nespojivo".

Vidljivo je bilo kako politički duh Sočkovićeve provenijencije još uvijek vlada Županijom - ne samo kroz aktivne dužnosnike, koje je on ustoličio prije deset-dvadeset godina, nego i putem jedva umirovljene ex šefice svih šefova, Slavice Bešlić, čiji svojevremeni stav o Šimićevoj čistoći funkcija citira se danas kao još uvijek važeća dogma.

U ime Kluba 'Grupe birača Mirko Duspara', županijski vijećnik Mirko Duspara, podržao je zahtjev kolege Bosančića.

I zaista, u 78. članku apostrofiranog zakona, prvi stavak glasi: "Član predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ne može istovremeno biti: (...) član upravnih tijela trgovačkih društava u vlasništvu jedinice ili u kojima jedinica ima većinski paket dionica ili udjela ...".

Ima pravo na 'ovce i novce'

Na prvu, svatko će reći: Šimić ne može istovremeno biti direktor županijske tvrtke i županijski vijećnik jer, na taj način, sam sebi podnosi izvješće o radu. Neka odluči što mu je draže - plaća direktora ili vijećnička naknada, da parafraziramo SDP-ovog županijskog vijećnika Miju Kladarića.

Kad bi Županija de iure (pravovaljano) bila osnivač 'Regionalnog centra za biotehnološka istraživanja', onda Šimić ne bi mogao biti direktor te tvrtke. Međutim, Županija je, de iure, tek suosnivač Centra s 33 posto udjela. Njezina tvrtka CTR također ima 33 posto, a njezina Srednja škola Matija Antun Reljković ima 34 posto udjela. Dakle, Županija, de iure, u Centru nema "većinski paket udjela" i, posljedično, Šimić nije u 'sukobu interesa'. Odnosno, on može uzeti 'i ovce i novce'.

To što je Županija, ustvari, 100 postotni osnivač (vlasnik) svojih 'partnera' (kćerki firmi) u Regionalnom centru za biotehnološki razvoj (CTR-a i Srednje škole Matija A. Reljković) "problem može da bude, al' ne mora da znači", kazali bi Srbi. Tim više ako 'naši' budu tumačili zakon. Kad pravo nije u funkciji pravde i zdrave pameti, nego u funkciji osobnih i partikularnih interesa - sve je moguće.

Iako je predsjedavajući odlučio s Dnevnog reda skinuti Šimićevo Izvješće - valjda uvjeren kako je sa 'sukobom interesa' direktora-vijećnika Šimića sve kristalno jasno - vijećnik iz Dusparinog kluba, Mario Pejić, 'zašiljio je zob' do kraja te zatražio neka Skupština vijećnika Marka Šimića 'ekskomunicira' iz svojih redova. Odmah.

Kako je to bilo 'malo puno' i za starčevićanca Vlajnića, HDZ-ova ekipa odlučila je tome suprotstaviti se. Dusparini 'Pravaši' pak, iz protesta - želeći valjda demonstrirati svoju zakletost u pravnu državu - napustili su sjednicu. Isto su učinili i vijećnici SDP-a, što je bilo za očekivati jer i njima pravna država leži blizu srca. Barem onoliko koliko i 'pravašima'. Kažu.

U onoj mjeri u kojoj je bilo za očekivati da oporba bude jedinstvena u tako 'jednostavnom' pravnom pitanju, u toj mjeri je neočekivana bila podjela u redovima hinjeno oporbenog HDSSB-a. Naime, njegova tri vijećnika (Dubravko Kolundžić, Damir Japundžić i Jozo Bišćanić) ostali su na sjednici i tako sačuvali kvorum HDZ-u i njegovom društvu, dok su Božidar Bosančić (iz principijelnih razloga) i Ivan Terzić (iz osobnih razloga) napustili sjednicu.

Budući da su imali 24 (kasnije 23) vijećnika na sjednici - sukladno hrvatskoj praksi - HDZ i dr. nastavili su s radom, kao da se ništa dogodilo nije. A, u tako malo vremena, dogodilo se puno toga.

U nekoliko minuta 

Prvo. Vidljivo je bilo kako politički duh Sočkovićeve provenijencije još uvijek vlada Županijom - ne samo kroz aktivne dužnosnike, koje je on ustoličio prije deset-dvadeset godina, nego i putem jedva umirovljene ex šefice svih šefova, Slavice Bešlić, čiji svojevremeni stav o Šimićevoj čistoći funkcija citira se danas kao još uvijek važeća dogma.

Drugo. Vidljivo je kako najvredniji projekt Vlade Prskala - Regionalni centar za biotehnološka istraživanja i razvoj - više nije tako nevina ustanova, od koje se očekuju znanstveno-poslovni iskoraci od sedam milja. Dapače, od kad je politika prodrla u njegovo 'međunožje', više ništa nije kao prije.

Na primjer, nije jasno zbog čega je napravljena takva 'vlasnička' struktura? Zbog čega je škola Matija A. Reljković 100-postotni vlasnik objekta i opreme, a nominalni vlasnici tvrtke, koja taj objekt i opremu (bez naknade?) koriste, vrijede 20 tisuća kuna? Zbog čega Županija financira rad tvrtke na način na koji je svojevremeno financirala vrpoljačku Sušionicu voća i povrća? U 2014. godini, ukupan prihod Centra bio je 565 tisuća kuna, od čega je potpora županije iznosila 453 tisuće (80 posto), a vlastiti prihodi 52 tisuće kuna.

Treće. HDZ-ova vijećnička većina mogla bi biti ugrožena, ako umjesto Šimića u županijsku Skupštinu uđe čovjek ražalovane Ružice Vidaković (HSLS).

Četvrto. Iako smo utvrdili kako su priče o Kolundžićevoj ostavci na funkciju predsjednika Županijskog odbora HDSSB-a (prije izbora) tek kuloarske špekulacije, zagonetno je to što, na skupštini nazočni, zastupnik Boro Grubišić nije želio komentirati očitu unutarstranačku diskrepanciju.

Peto. I ne najmanje važno, vijećnička ruka konzervativca, Martina Milolože, dobila je na cijeni.