Svi oni koji Vesni Pusić, Milanki Opačić, Ivi Josipović, Zoranu Milanoviću, Miloradu Pupovcu... dakle, 'orjunašima', 'velikosrbima', 'jugoslavenima', 'euro podanicima' 'urbanim četnicima' i drugim 'protivnicima samostalne (da ne kažem 'nezavisne') hrvatske države', prepuštaju baštinjenje hrvatskog antifašizma, a domoljubima na rukave šiju ustaške insignije, obične su budale i krivotvoritelji povijesti.

U Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske - taksativno nabrajajući u čemu se očitovala "tisućljetna nacionalna samobitnost i državna opstojnost hrvatskog naroda" - njegovi autori počeli su sa "stvaranjem hrvatskih kneževina u VII. stoljeću", a završili s "uspostavom temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.)" te "pobjedom hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1995.)".

Dakle, ne u "proglašenju Nezavisne Države Hrvatske" nego, nasuprot tome, u "odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske".

Drugim riječima, "tisućljetna nacionalna samobitnost i državna opstojnost hrvatskog naroda", ne očituje se (i) u porazu kvislinškog ustaškog pokreta - nego u "pobjedi hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu".

Od branitelja pretvara ih se u agresora, a od antifašista u fašiste. Od boraca protiv velikosrpskog genocidnog četništva, pretvara ih se u sljedbenike genocidnog hrvatskog ustašizma.

Unatoč ustavnoj odrednici, zdravom razumu i istini

Unatoč antifašističkoj volji većine hrvatskog naroda - izraženoj kako u Drugom svjetskom tako i u Domovinskom ratu - sljedbenici ideologije ustašizma nastoje krivotvoriti povijesne činjenice. Prisvajanjem ciljeva i rezultata časne borbe branitelja iz Domovinskog rata, ustašoidi ne pokušavaju tek zasjeniti nečasne posljedice ideologije svojih prethodnika, nego i tvrditi kako su branitelji, ustvari, ustaški sljednici, a Republika Hrvatska oživotvorena NDH.

Tako, na primjer, Mario Knezović, u vrlo ozbiljnom časopisu 'Vojna povijest', kojeg izdaje Večernji list, objavio je članak pod naslovom '101. bosansko-brodska brigada HVO-a', ilustriran jednim od dva službena amblema brigade. Onim koji je napravljen 1993. godine (za vrijeme njihova boravka u Orašju) s nedvosmislenim ciljem agresivnog simboliziranja autohtonog hrvatskog fašističkog pokreta - ustašizam.

Da nije bilo lidera SDP pokret za NDH, Ive Baldasara i tamošnjeg pretvaranja proustaškog u ustaški spomenik, držao bih sadržaj ove informacije adolescentnim ratničkim folklorom. Međutim, nakon kukavičkog, noćnog, policijskog, zakrabuljenog, kamenorezačkog napada na javno deklarirani 'Za dom spremni', znakovlje doživljavam vrlo ozbiljno.

Zbog toga, odlučio sam poginule suborce (i) 101. brigade HVO braniti od nečasnog povijesnog smeća kojim se želi prekriti njihova časna i pravedna borba. Jer, od branitelja pretvara ih se u agresora, a od antifašista u fašiste. Od boraca protiv velikosrpskog genocidnog četništva, pretvara ih se u sljedbenike velikohrvatskog genocidnog ustaštva.

Naime, 101. bosansko-brodska brigada HVO, za vrijeme rata u BiH, do konca 1992. godine, ratovala je pod autentičnim znakom brigade (vidi fotografiju) te imala 388 poginulih i nestalih boraca. Pod ustaškim obilježjem, koje je nastalo u Orašju 1993. godine (vidi fotografiju), izgubila je još 31 borca.

Budući da "tisućljetna nacionalna samobitnost i državna opstojnost (malog op.a.) hrvatskog naroda", ovisi i o njegovu svrstavanju na stranu časnih europskih civilizacijskih stečevina, nužna je permanentna borba protiv njegovih nečasnih ostataka iz povijesnog mraka.

Neovisno o tome je li u pitanju neukost, prkos, prosvjed, inat, ili nešto peto, nositelje slova 'U' i ustašoidne klicatelje 'Za dom spremni' ne opravdava njihovo (ne)svjesno svrstavanje iza jahača apokalipse. Dapače, svaka agresivnost koju pritom demonstriraju - mora biti zaustavljena legitimnom silom.

To što hrvatski politički Srbi, slavljenjem i četničkog derneka kao antifašističkog ustanka, pokušavaju prisvojiti hrvatski antifašistički pokret, ne znači da su Ustaše cvijet hrvatskog naroda kojeg treba njegovati.

Svrstavanje treba kontekstualizirati

Dakako, svako svrstavanje treba kontekstualizirati. Na primjer, tijekom napada Japanaca na Pearl Harbor pošteni svijet bio je na strani Amerike, a tijekom napada Amerikanaca na Vijetnam, isti taj svijet, bio je na strani nositelja crvene zvijezde petokrake.

Tijekom borbe partizana protiv ustaša, četnika, fašista i nacista, pošten svijet bio je na strani partizana koji su nosili petokraku, a tijekom osvetničkog pokolja istih tih partizana - s kraja Drugo svjetskog rata 1941. i početka Domovinskog rata 1991. - isti taj svijet bio je protiv nositelja crvene zvijezde.

Međutim, to što su Amerikanci i Englezi u Hirošimi, Nagasakiju i Dresdenu, ubili 450 tisuća nedužnih civila, a Rusi nešto manje silovali, ne umanjuje činjenicu da su Amerika, Engleska i Rusija pripadnici antifašističke koalicije.

To što hrvatski politički Srbi, slavljenjem i četničkog derneka kao antifašističkog ustanka, pokušavaju prisvojiti hrvatski antifašistički pokret, ne znači da su Ustaše cvijet hrvatskog naroda kojeg treba njegovati.

Svi oni koji Vesni Pusić, Milanki Opačić, Ivi Josipović, Zoranu Milanoviću, Miloradu Pupovcu... dakle, 'orjunašima', 'velikosrbima', 'jugoslavenima', 'euro podanicima' 'urbanim četnicima' i drugim 'protivnicima samostalne (da ne kažem 'nezavisne') hrvatske države', prepuštaju baštinjenje hrvatskog antifašizma, a domoljubima na rukave šiju ustaške insignije, krivotvoritelji su povijesti i obične budale. Da ne upotrijebim neku težu riječ iz njihova arsenala.

Kazao bi Meša Selimović: 'Ne zaslužuju oni moju psovku, kako se poslije ne bi njome prali'.