Posebni talijanski sud za Dalmaciju, osudio je na smrt prvog čovjeka hrvatskih komunista i člana najužeg vodstva Komunističke partije Jugoslavije, Radu Končara. Upitan želi li tražiti pomilovanje, odgovorio je: "Milosti ne tražim, niti bih je imao prema vama". Strijeljan je u Šibeniku, na Šubićevcu, 22. svibnja 1942.

Na Vrhovnom sudu ne tražim milost, nego valorizaciju prvostupanjske presude

Bezmalo, svaki čitatelj pomislit će - čemu ova lirika, patetika čak?

Ni lirika ni patetika, nego primjeren 'tehnički' uvod za ono što želim reći danas, dvadesetak sati poslije presude izrečene na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu, kojom sam, 3. lipnja 2013. u 13:13 sati, mjerodavno osuđen zbog „zloporabe položaja i ovlasti u gospodarskom poslovanju".

Ne zbog toga što su svi zatvori na svijetu „puni nevinih ljudi", niti zbog toga što se „nepravomoćne presude ne komentiraju", nego zbog toga što uvažavam pravnu državu, ni riječi kazati neću o njezinoj (ne)opravdanosti - ni sad niti ikad. Kakva god bude konačna presuda, prihvatit ću ju kao civiliziran građanin i ponašati se sukladno njoj.

Na Vrhovnom sudu ne tražim milost, nego valorizaciju prvostupanjske presude - sukladno pozitivnim zakonskim propisima - jer držim kako ništa nečasno niti protuzakonito činio nisam.

Ali da Sud, konačno, zaključi kako jesam (ne)svjesno protuzakonito upravljao (i) svojom tvrtkom, bi li to imalo implikacije na moje, do jučer, javno zauzimane stavove o društvenim procesima koji me okružuju, ili onima u kojima sam i osobno sudjelovao?

Dakako da ne bi, jer ni ja - milost ne tražim niti bih ju dao, kriminalcima.

Ništa od onog što sam do sad izrekao ili napisao - posebno na ovom portalu - neće dobit novu vrijednost zbog jučerašnje presude, jer s njom nema nikakve uzročno-posljedične veze.

Isto tako, ništa od onog što ubuduće budem napisao, neće imati manju vrijednost zbog same činjenice da sam jučer osuđen.

Naime, moja djela ne opravdavaju tuđa i obrnuto.