ZA vrijeme mračnih 'crvenih', kako vole reći svijetli 'crni', 1990. godine, u Općinama Slavonski Brod i Nova Gradiška, dakle na prostoru Brodsko posavske županije, radilo je 270 zaposlenih službenika i namještenika koji su servisirali samo/upravne potrebe 175 tisuća stanovnika.

Sipajući 'iz šupljeg u prazno', koncem 2018. godine, Vlada Andreja Plenkovića odlučila je te dvije Uprave opet spojiti u jedno samo/upravno tijelo.

Unatoč činjenici da smo, iz tehnologije poslovanja koju su karakterizirali mehanički pisaći stroj i 'zbrajalice', iskoračili u uvjete koji se temelje na računalima i internetu, na istom prostoru, istu funkciju, za 20-ak posto stanovnika manje, 2017. godine obnašalo je 457 službenika i namještenika, odnosno, njih 41 posto više.

Nakon što je županijska samo/uprava, od 1993. do 2000. godine, broj zaposlenih udvostručila, Vlada Ivice Račana (SDP) odlučila je 2001. nove 'uhljebe' odvojiti od državnih službenika i namještenika te župana i njegove proglasiti samo/upravom, a predstojnika i njegove zadržati kao Ured državne uprave.

Sipajući 'iz šupljeg u prazno', koncem 2018. godine, Vlada Andreja Plenkovića odlučila je te dvije Uprave opet spojiti u jedno samo/upravno tijelo.

„Našu uslugu trebamo približiti građanima što je moguće više na terenu... Očekujem da će do kraja godine Vlada usvojiti Zakon koji će dovesti do racionalizacije, bržeg rješavanja predmeta, manjih troškova za građane te podizanja kvalitete usluga", ovih dana, blagoglagoljivo, brabonjao je neprobavljive demagoške floskule ministar uprave Lovro Kuščević.

Dakle, Ured državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji bit će pripojen i podčinjen vodstvu regionalne samo/uprave na čelu koje se trenutno nalazi župan Danijel Marušić. To znači da aktualnom predstojniku ovdašnjeg Ureda državne uprave, Petru Antunoviću, šef više neće biti čovjek koji upravlja nadležnim ministarstvom, nego županijskom samo/upravom.

Kao što to većina političara inače čine, Kuščević besramno laže jer „pripajanje Ureda državne uprave županijama" neće „dovesti do racionalizacije, bržeg rješavanja predmeta, manjih troškova za građane te podizanja kvalitete usluga". Naime, nakon spajanja tih institucija, država neće biti manje centralizirana jer se neće odreći 30-ak posto svojih prihoda u korist lokalne samo/uprave - zbog toga što sa sredstvima idu i prinadležnosti. Dakako, županu neće pasti na pamet ukinuti dvostruke Upravne odjele/urede niti smanjiti broj zaposlenih. Jedina svrha spajanja ove dvije birokratske institucije, zasad, jeste davanje kakvog-takvog smisla brojnim Županijama kao samo/upravnom obliku ustroja zajednice.

Mada su svim dosadašnjim vladama bile poznate nakaradnosti teritorijalnog ustroja Hrvatske (od 428 općina samo njih deset ima više od deset tisuća stanovnika, a Općina Cviljane, na primjer, ima ih tek 240. Dapače, vodstva svih relevantnih političkih stranaka u Hrvatskoj, primarno županijske uprave, ali i sve ostale, drže utočištem svojih kadrova na čekanju. Na čekanju izbora, viših funkcija u stranci, državi ili nekoj lokalnoj odnosno državnoj tvrtki. Uglavnom, ta i takva radna mjesta služe za 'uhljebljivanje' partijskih kadrova i njihovih bližnjih, odnosno, nagrada su stranačkim armijama 'volontera' na terenu.

U kojoj je mjeri istinita narodna poslovica koja kaže 'što je više baba - kilavije dijete', svjedoči način upravljanja hrvatskim osnovnoškolskim sustavom vidljiv i u Ruščici. U tom mjestu je sustav izgradio suvremenu osnovnu školu za 480 đaka koju pohađa njih 47. Dakle, tek 10 posto od planiranih.

A 'sustav' čine: Vijeće mjesnog odbora Ruščica (hrv. mjesne zajednice), Općina Klakar, Grad Slavonski Brod, Brodsko posavska županija, Ured državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji, Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Ponekad, čak i predsjednica države ima svoj stav u vezi s tom problematikom te, umjesto dvorane, u Sikirevcima nudi livadu za sport i rekreaciju djece koja pohađaju tamošnju osnovnu školu.

Svaka instanca štitila je svoja prava do te mjere da su, često, jedni druge blokirali tek toliko da bi svoju neophodnost demonstrirali

Svi oni, osim Vijeća mjesnog odbora, imaju Upravne odjele odnosno urede za obrazovanje koji su bezbroj puta 'meritorno' raspravljali o „osiguranju uvjeta za unapređenje osnovnog obrazovanja" u tom dijelu Općine, Županije i Države. Svi oni imali su velike stručne i upravne ovlasti bez kojih se ništa napraviti nije moglo i/ili smjelo. Svaka instanca štitila je svoja prava do te mjere da su, često, jedni druge blokirali tek toliko da bi svoju neophodnost demonstrirali ili, pak, zbog obične lijenosti i neučinkovitosti. U konačnici, škola je izgrađena kao još jedan simbol ovdašnje stručne i političke inkompetentnosti uključenih u „proces odlučivanja".

Uglavnom, lokalnu samoupravu i državnu upravu ne treba permanentno reorganizirati nego smanjiti i pojeftiniti te kompetentnijom i ažurnijom učiniti. Jedan od prvih koraka u tom pravcu mogao bi biti radikalniji iskorak službenika i namještenika iz javnopravnog u radno pravni status, kako bi izjednačeni bili sa zaposlenicima u realnom sektoru. Ako potonji nisu građani drugog reda.

Poseban društveni status javnih službenika leži u tzv. weberijanskom konceptu javne uprave koji počiva na "pravnim i demokratskim vrijednostima te odgovornosti javne uprave društvu za zakonito postupanje", dok menadžerski model naglašava "ekonomske i individualne vrijednosti s težnjom izjednačavanja metoda i uvjeta rada privatnog i javnog sektora". Menadžerski model je nastao na kritici klasičnog upravnog koncepta, upozoravajući na njegovu "birokratiziranost, nefleksibilnost, neefikasnost i neekonomičnost".

Kad bi koncept bio promijenjen, birokracija ne bi imala toliku mogućnost samoreprodukcije.