SLAVONSKI BROD - Kada široko potrošački proizvod, poput konzerve graška, banalne kao što takvi proizvodi inače jesu, na kazališnoj sceni, u stvaranju kazališne priče, ustupi mjesto još banalnijem otvaraču za konzerve, nastane tekst dramskog i komediografskog predznaka koji, u "glumačkoj predstavi" spaja komunikativnost i umjetničku uvjerljivost, iskreno nasmijava publiku i zadovoljava kritiku.

Luka Stilinović i Matej Safudžić dopunili su čašu optimizma onih koji vjeruju u stvaranje profesionalnog kazališta u Slavonskom Brodu.

Upravo takva je bila predstava "Otvarač za konzerve" autora Victor Lanouxa koju su,  završnog dana ovogodišnjeg Festivala amaterskih kazališta, u KKD "I. B. Mažuranić", u režiji Roberta Raponje, izveli studenti prve godine studija Glume i lutkarstva Umjetničke akademije u Osijeku, Brođani, Luka Stilinović i Matej Safundžić.

Dvije predstave zaredom

Zbog ograničenja prostora, jer publika je bila na samoj sceni, a ne u gledalištu Kazališno koncertne dvorane, čime je postignuto dvoje – još izraženija komornost predstave i snažnija komunikacija glumaca i publike – predstava je izvedena dva puta pred ukupno četiristo oduševljenih ljubitelja umjetnosti na daskama.

Dva protagonista, različita po svemu, osim po mjestu gdje su se, iz samo naznačenih razloga neke vanjske egzistencijalne ugroze, silom prilika zatekli, kroz oscilirajući razvoj međusobnih im odnosa, u bezizlaznoj situaciji, propitkuju ljudskost samu. Jacques i Jean, intelektualac i  jednostavni nepismeni seljak, prema Lanouxu koji citira  (opet ta, fenomenalna, Dubravka Oraić Tolić)  Beckettove tragično smiješne klaunove, poznate filmske i kazališne obrasce i uzore,  karakteriziraju daleko komičnijim i gotovo ni malo užasavajućim. Klišej po kome je intelektualac nužno pametan, a nepismeni seljak po prirodi stvari glup, ovdje je izokrenut i, upravo iz tog konteksta, proizlazi komičnost situacije koja, u sukobu karakternog naspram intelektualnom, kulminira u prizorima bezizlaznog suočavanja s gladi.

Isti spiritus movens različitih poetika

Zanimljivo je, iako se radi o posve drugačijim vrstama umjetnosti, konzerve i otvarač bili su jedan od motiva za iskazivanje umjetničkih fascinacija i slavnom Andyju Warholu čija platna, s ovim motivom, kao i industrijski proizvodi, konzerva i otvarač za nju, nastala prije pedesetak godina, na aukcijama, danas, postižu cijenu preko dvadeset milijuna dolara.

No, u poetici pop-arta i poetici teatra apsurda zajednička je opservacija iste teme ali, dok pop-art nedvojbeno upućuje na pojavu brisanja granica između umjetnosti i masovnih medija i svojom površnošću i masovnošću (multipliciranjem istih ili tek varijanti istih uradaka)  odražava sliku društva u cjelini, te otkačenih i izgubljenih pojedinaca, sjedinjenih samo u masovnim proizvodima, dotle teatar apsurda, postavljajući na kazališne daske banalne, besmislene, depersonalizirane pojedince i groteskne slike života, zapravo, označava uzmak i ništavnost suvremene umjetnosti pred trendovskim manipulacijama tržištem ideja i estetika. Koliko je to i slično i, istovremeno, različito od moderne drame koja je, prema Emmi Goldman, moćan širitelj radikalne misli!

Fortissimo accelerando

Bez dobrih glumaca koji, u takvom teatru, brojnim duhovitim detaljima i, većim dijelom od ranije poznatim nam, u pravilu chaplinovskim, gegovima, od početka do kraja, gledatelje „drže u igri", predstava ne bi funkcionirala kako je zamišljena. A Luka Stilinović i Matej Safundžić dopunili su čašu optimizma onih koji vjeruju da su njih dvojica, zajedno s još troje mladih Brođana, koji su na akademijama u Zagrebu, Splitu i Osijeku, zalog za stvaranje budućeg profesionalnog kazališta u Slavonskom Brodu.

Djelić s predstave u našem video prilogu.