VIDIMO da u današnjem svijetu stvari se vrlo brzo mijenjaju. Znamo da ništa ne ostaje isto dugo vremena. U kontekstu tih brzih promjena svaki dan si postavljamo pitanja, što će biti sa mnom, mojom obitelji, društvom, što donosi sutra, kako se osloboditi svih vrsta pritisaka, nesigurnost, nove tehnologije ...? Kako poći u svijet koji izgleda prepun sukoba i razdora ?

Čovjek kratko boravi na ovom malom planetu , ali mu se pruža prilika da, birajući način na koji će živjeti i koristeći dostupnu tehnologiju, iza sebe ostavi bolji svijet.

Rečeno je: „Život je teška škola jer u njoj najprije polažeš ispit, a tek potom dolazi učenje".

Ovaj svijet funkcionira na temelju nevidljivih duhovnih načela jednako kao što funkcionira na temelju zakona fizike i gravitacije. Na nama je da naučimo koja su to načela i da svjesno odaberemo život u skladu s njima.

Duhovni zakoni ne oblikuju se prema trenutačnim stavovima. Ne određuju ih ljudi, oni su nepristrani i jednako se odnose na sve ljude ovoga svijeta. Djeluju bez predrasuda , u svakom trenutku i na svakom mjestu. Ti zakoni provode se vlastitom snagom i ne ovise o ljudskom autoritetu.

Od rođenja uče nas da razmišljamo u kontekstu ograničenja, granica i ograda. Ogradama su okružena naša imanja, sela, gradovi, države, itd. Sami mi često govorimo kako naše strpljenje ima „granice".

Pokazalo se u povijesti da napredak čovječanstva mijenja ograničenja. Svijet koji vidimo i živimo je svijet koji smo stvorili svojim mislima, "um gradi".

Svijet izvan naše osobne stvarnosti postoji i zovemo ga vanjski svijet. Međutim, jedan drugi svijet, onaj unutarnji, može biti stvarniji. To je mjesto na kojemu obitavaju naši stavovi, misli i osjećaji, strahovi. On je možda manje opipljiv, manje postojan od vanjskog svijeta. Pa ipak, to je pravo mjesto na kojemu živimo. Često ga zovemo „vlastita koža". Svako ide svojoj kući sa svojom „kožom".

Naša sreća, duševni miri užitak u radu, prijateljima i voljenim osobama često više ovise o tom nutarnjem, nego vanjskom svijetu.

Znanstvena istraživanja, a i iskustva, pokazala su da nesretan čovjek vidi stvari koje opravdavaju njegovu tugu. Dok pesimist vidi znakove koji ga obeshrabruju što god da radi.

Isto tako pozitivna osoba najčešće nastoji u svakoj situaciji otkriti nešto dobro. Često vjera u sebe  pomaže da se dogode željene promjene na bolje.

Moguće je da smo  godinama živjeli vjerujući kako doživljavanje sreće može biti posljedica promjena koje ostvarujemo u vanjskom svijetu, stvaranje materijalnih dobara, karijere, i slično  zanemarujući svoju duhovnost.

Svi želimo biti  sretni, sreća je stvar naše unutrašnjosti.

Pokazalo se u našem svakodnevnom životu da samo vanjska promjena ne može nas usrećiti.

Također znamo da svi imamo više nadzora nad svojim unutarnjim svijetom nego nad vanjskim.

Obrazovni  i odgojni sustavi  nam pružaju mogućnost stjecanja znanja i informacija ali ne i posjedovanja razboritosti odnosno i životne mudrosti, koja nam svima treba u ovakvom načinu života.

Znanje možemo steći u školi, na sveučilištu, putovanjem, u vezama, iz knjiga koje čitamo.

Razboritost - mudrost - iskustvo stječemo u svakidašnjem životu ! Često kažemo „Naučio sam lekciju ! To više nikada neću učiniti"!

Kako bismo postali razboriti moramo biti spremni zamrznuti osobne stavove o nečemu, odbaciti svoje predrasude i razmišljati otvoreno - slobodno.

Znamo reći „Tako je to činio moj otac, i njegov otac, a što je bilo dobro njemu , dobro je i meni".

Kako bismo iskušali nešto novo, unaprijedili svoj život, postali inventivni - možda će biti nužno osloboditi se dosadašnjeg načina razmišljanja i djelovanja.

Kako smo funkcionalno ljudsko biće, vjerojatno imamo neka područja u kojima smo jaki.

Primijenimo u svom radu osnovna duhovnih načela  kao i svoja jaka područja i ustrajmo na stalnoj potrebi za učenjem. Na taj način stječemo moć oblikovanja vlastite stvarnosti i odabir misli i stavova koji su za nas i širu zajednicu pozitivni. Na taj način nestaje ili se umanjuje strah i neizvjesnost   što donosi sutra.

Profesionalni razvoj ne bi se trebao ostvarivati samo u vremenima provedenom u školstvu (koje treba mijenjati), nego bi trebao postati stil života .