U Ministarstvu poljoprivrede opsadno je stanje. Svi su uzbuđeni, osobito dvije mlađe djelatnice, zadivljene ljepotom gosta koji treba stići svaki čas.

- Lijep je kao grijeh - kaže plavuša crnki, zakikota se i blago pocrveni u licu. - Ako je takav na slici, kakav je tek u stvarnosti. Ni Omar Sharif iz najboljih dana nije mu ravan. Lawrence od Arabije, Doktor Živago,… - uzdisala je mlađahna crnka. - Ah, taj pogled…

Sala za sastanke prigodno je ukrašena. Puno cvijeća, na dugačkom stolu, tek nešto kraćem od onog za kakvim voli sjediti Vladimir Putin, mala izložba plodova hrvatskih njiva. Lijepo aranžirane staklene posude: ječam, pšenica, raž; zlaćani klipovi kukuruza, razne vrste bundeva: divovska buča, mošusna tikva, Hokaido. 

Na lijevom kraju sale, uz prozor, zastava Ujedinjenih Arapskih Emirata. Crvena okomita pruga i tri vodoravne; zelena, bijela, crna… Na desnoj, bliže vratima, hrvatska. Šahovnica koju će se nagledati kad Vatreni uskoro zaigraju u obližnjem Kataru.

- Kako se ono zove? - upita plavuša crnku.

- Saif Alketb, tako nekako, mislim - reče crnka.

- Prilično teško - reče plavuša. - Ja bih ga od milja zvala Alki.

Odjednom u dvorani tajac. Ulazi ministrica poljoprivrede, za njom arapski investitor, prate ih nekoliko suradnika. Svi sjedaju u blizini svojih zastava. Fotoreporteri i snimatelji koriste svoju minutu, ovjekovječuju događaj prije nego što ih protokol izgura prema vratima. 

Ministrica se obraća skupu s nekoliko biranih riječi, dok mlada prevoditeljica, kojoj se ispod pomno zavezane marame vidi samo ljepuškasto lice, kao ugalj crne oči i zubi poput bisera, prevodi njene riječi. Saif Alketb pažljivo sluša.

Započinje powerpoint prezentacija. Fortanova u posjedu ima 32.839 hektara poljoprivrednog zemljišta. Zatim fotografija beskrajnog polja pšenice, uz koju piše: Belje 19.111 hektara. Potom jednako impresivno polje kukuruza; VUPIK 6.529 hektara. Pa nepregledno polje šećerne repe i objašnjenje: PIK Vinkovci 4. 469 hektara. Zatim Agrolaguna 1.193 hektara; Vinka 809,  PIK Vrbovec 673, Mladina 54 hektara.

Dvoranom se zaori pljesak. Na licu arapskog investitora osmijeh. Blagim pokretom ruke pokazuje na svog suradnika koji mu sjedi s lijeve strane. Ovaj ustaje, prilazi mikrofonu. Govori. Prevoditeljica, ugodnim glasom, na odličnom hrvatskom, tek s ponešto naglašenim slovom ''r'', prevodi njegove riječi.

- Bilo je impresivno vidjeti ove arhivske snimke.

Plavuša i crnka se trgnuše, kao da ih je netko ubo šilom.

- Kako znaju dovraga, kako su skužili? – šapnu, zapanjeno, ministrica poljoprivrede svom državnom tajniku. - Kako znaju da su to arhivske snimke?

Suradnik arapskog investitora s čijeg lica nije silazio blagi, pomalo zagonetni osmijeh, nastavi. Prevoditeljica je pažljivo slušala i s onim ponešto naglašenim ''r'' prevodila na hrvatski.

- Pomno pratimo razvoj poljoprivrede u vašoj zemlji - čuo se ugodni glas prevoditeljice. - Vidimo da ste posljednjih godina u dijelovima zemlje na kojima su plantaže Fortanove, oprostite ako baš ne mogu najbolje izgovoriti - u Slavoniji i Baranji - imali stanje elementarne nepogode. Suša. Mjesecima bez kiše, ni kapi s neba, kao i kod nas u Emiratima. Usjevi su propadali…

- Uh - šapnu ministrica poljoprivrede državnom tajniku. - Majko moja, ovo ne sluti na dobro.

- Vaša poljoprivreda sve je više nalik našoj. Zato smo i bili zainteresirani za kupnju - oprostite ako baš ne mogu najbolje izgovoriti - u Slavoniji i Baranji. Vrlo su slična našima. Pustinja, biljke venu, suše se, kiše nema. Ali mi imamo know how – nastavi prevoditeljica, pa u nedoumici, nakon dvije-tri sekunde, ponovi posljednju rečenicu: Ali mi imamo know how, imamo znanje, znademo kako.

Plavuša i crnka, suradnice ministrice poljoprivrede, opčarano gledaju u Saifa Alketba. Koji ih, na njihovu žalost, ne primjećuje.

- Kakav pogled, reče plavuša crnki - Omar Sharif nije mu ni od koljena. Kako je samo sladak taj Alki. Tako bih ga zvala.

Dvoranom se, poput lahora, širio ugodni glas prevoditeljice.

- Ako itko zna što je pustinja, mi znademo. Pješčana pustinja zauzima većinu naše lijepe zemlje, a duž obale nalaze se slane ravnice. Mi ih zovemo sabkah. Dakle, ono s čim se vi u poljoprivredi borite zadnjih 20 do 30 godina kod nas traje stoljećima. Zato smo se i odlučili kupiti vaša polja, opet se ispričavam na izgovoru, u Slavoniji i Baranji. Pustinja kod nas, pustinja kod vas. I za to imamo rješenje.

Svi u dvorani naćuliše uši, duge sekunde velikog iščekivanja. Potom umilni glas prevoditeljice. 

- Preporodit ćemo vaša polja. Navodnjavanje čini čuda. Imamo ogromno iskustvo u tome. Vi ste napravili prvi, najvažniji dio posla. Vaša polja pretvorili ste u pustinju. Ravnu našoj. Ali kao što rekoh mi imamo know how. Za desetak godina, možda i prije, na prostranstvima vaše pustinje prostirat će se…

Prevoditeljica tu zastane, jer je zastao i najbliži suradnik arapskog investitora. Napravio je dužu psihološku pauzu. Zatim, nakon iščekivanja koje je bilo na vrhuncu, nastavi glasom iz kojeg je prštalo samopouzdanje.

- Za desetak godina, možda i manje, na prostranstvima vaše pustinje prostirat će se… najveća plantaža datulja na svijetu.