SVE je počelo prije više od mjesec dana, na razgovoru uz kavu, kada mi je kolega s posla iznio za mene iznenađujuću informaciju. Njegova majka, reče on, ima nešto zemlje te poneku godinu plati sav repromaterijal, poljodjelske radove i ostale troškove potrebne za proizvodnju pšenice te na dobivenom prinosu – zaradi! Bližilo se vrijeme žetve i već tradicionalnih prosvjeda poljodjelaca te se, kao i većina, nepoljoprivrednog pučanstva zapitah čemu ti prosvjedi ako netko bez osnovnih sredstava uspije ostvariti profit. Dodatne sumnje u neko ekstra bogaćenje od poljoprivrede pobudila je u meni činjenica kako naši poljoprivrednici u okolnim selima ne žive životom jet-seta, ne posjećuju mondena skijališta i ljetovališta, ne voze „bijesne makine", ne žive u vilama nego naprotiv, žive skromnim životima ispunjenim radom, odricanjima i svakodnevnim problemima koji muče i ostatak pučanstva. No pročitavši komentare na forumima i portalima (pa i našem), osoba koje vjerojatno nikada nisu uzele motiku u ruke, mogao sam zaključiti samo kako je ovo područje puno kontroverzi.

Čitajući mnoge tekstove i priloge u našim medijima koji se ovih dana, ali i proteklih godina, bave ovom tematikom bio sam začuđen isključivim stavovima koji nisu bili argumentirani niti jednom jedinom brojkom, nego samo dojmom autora ili unaprijed zauzetim stavom kako su naši seljaci žrtve ili krvopije sustava. Pomislih: „Koliko je teško napraviti jednostavnu kalkulaciju proizvodnje pšenice na jedinici površine te donijeti nepristran zaključak o tome traže li seljaci ono što ih pripada ili zavlače li svoju ruku u zajednički proračunski džep?". Tu sam, kako će se vidjeti, napravio kardinalnu početničku pogrešku. Kako osobno nisam stručan analizirati navedenu temu, odlučio sam konzultirati literaturu, neke poljoprivredne stručnjake te same poljoprivredne proizvođače ne bih li uz njihovu pomoć došao do računski argumentiranog zaključka. Međutim, svaka kalkulacija predstavlja matematički model koji vrijedi samo za mali broj realnih primjera iz života, odnosno, gotovo kod svakog poljoprivrednog proizvođača drastično se mijenjaju inputi i outputi ovisno o konkretnoj situaciji. Pogledamo li prvo naoko jednostavniju prihodovnu stranu vidjet ćemo da prihodi prvenstveno zavise od prinosa i cijene pšenice. Međutim, sami prinosi ovise o nizu faktora: klimatskim uvjetima, provedenim agrotehničkim mjerama, kvaliteti i vrsti tla, korištenom hibridu pšenice, kvaliteti dobivenog uroda …. Hrvatski prosjek prinosa pšenice, a uglavnom se svi pregovori seljaka i Ministarstva vode oko cijene i poticaja za ovu kulturu, iznosi između 4 i 5 tona po hektaru, s time da su posljednjih godina obično bliži višoj brojci. Međutim, prema podacima o sortama pšenice, možemo vidjeti kako on varira za istu sortu (npr. ZLATA ili Bc MIRA) od 5 do 9 t/ha. Uz zadovoljavajuću kvalitetu pšenice i aktualnu cijenu od 1.35kn/kg to bi značilo razliku u prihodima od 6.750kn/ha do 12.150kn/ha ili za poljoprivrednika koji obrađuje 50ha razliku u prihodima od 270.000kn. S druge strane, pogledamo li podatke o svjetskim prosječnim prinosima pšenice, s 5t/ha naši poljoprivrednici ne zaostaju za zemljama EU tako da se čini kako su povici na neobrazovanost i nesposobnost naših poljodjelaca također vrlo upitni. U navedene prihode nisu uračunati poticaji čija isplata redovito kasni i događa se tek u idućoj godini, ali koji nikako nisu zanemarivi u cijeloj slici.

Troškovna strana priče je puno složenija. Troškove od 5000kn po hektaru pšenice, koje navode pojedini mediji (poveznica 1 i 2), demantirali su stručnjaci i sami proizvođači ispravno se pravdajući kako takve kalkulacije ne uzimaju u obzir troškove financiranja proizvodnje, knjigovodstva, amortizaciju vlastite i najam tuđe mehanizacije te davanja koje poljoprivredni proizvođači imaju prema državi (porezi i doprinosi). Primjer kalkulacije za poljoprivrednika bez zemlje, bez mehanizacije koji ima samo dobru volju i koji je registriran kao poljoprivredni proizvođač te time ima pravo na poticaj – pogledajte u primjeru koji prilažemo uz tekst. Variranjem pojedinih stavki možete pokušati i sami doći do zaključka: prosvjeduju li naši poljoprivrednici s pravom ili ne? Kao dodatni primjer kalkulacije možemo uzeti katalog kalkulacija za razne poljoprivredne proizvode prema Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (na žalost tek za 2010. godinu). Pri variranju kalkulacija svakako pokušajte provjeriti rentabilnost sa i bez poticaja, jer ćemo vjerojatno uskoro ponovo svjedočiti prosvjedima u vezi isplate obećanih poticaja.

Uzmemo li u razmatranje trenutnu cijenu pšenice na europskom tržištu koja varira od 1,60kn/kg do čak 2.40kn/kg (ovisno o kvaliteti i porijeklu) moglo bi se zaključiti kako prosvjedi naših poljoprivrednika za veće otkupne cijene imaju poprilično čvrsto uporište. Na neki način to potvrđuje i ekspresni dogovor između prosvjednika i ministra Čobankovića te (privremeni) prekid prosvjeda. S druge strane, nevjerojatno je kako se masa prosvjednika može složiti oko ciljeva kada su im polazne pretpostavke, uvjeti i rezultati proizvodnje drastično različiti. U svom zaključku rado bih se priklonio ocjeni nekih stručnjaka i novinara kako su prosvjedi opravdani više nesređenim odnosima u našem agraru nego samom otkupnom cijenom pšenice. Opetovanim zahtjevima za državnu regulativu u određivanju minimalnih cijena poljoprivrednih proizvoda mogli bi se složiti s ministrovim pitanjem: „Jeste li vi maloumni?", u slučaju da je država odradila sve preduvjete za normalno funkcioniranje poljoprivrede te da se poticaji na poljoprivrednu proizvodnju umjesto na (obrađenu) površinu isplaćuju prema ostvarenom urodu te na taj način izmjeste iz socijalne kategorije u kategoriju nagrađivanja najuspješnijih. Nastavkom ovakve agrarne politike neće biti ni seljak sit niti svi birokrati na broju. Stoga, treba se nadati kako će neka buduća vlast urediti agrar na takav način da poljoprivrednici doista postanu farmeri-poduzetnici, kojima će država osigurati primjerenu potporu u okviru svojih mogućnosti (strategija, silosi, robne rezerve, skladišnica, ARKOD, najam državnog poljoprivrednog zemljišta, građevinske dozvole, financiranje, organizirano tržište, navodnjavanje, zaštita, obrazovanje …) te potpuno odvojiti socijalnu komponentu od tržišnog segmenta ove djelatnosti. S obzirom na česte proteste europskih farmera, trebamo li našim ulaskom u EU očekivati smirivanje ili razbuktavanje prosvjeda naših poljoprivrednika?

Dokument

KalkulacijaPsenica2011.xls

Dokument

Kopija KalkulacijaPsenica2011 a.xls

Dokument

Kopija Kopija KalkulacijaPsenica2011 b.xls