RAZMJERI pandemije su i posljedica licemjerne politike. Borba protiv korone može uspjeti samo ako se sve činjenice stave na stol.

To pokazuje slučaj Kine gdje se virus prvi put pojavio. U startu epidemije, kad su šanse za suzbijanje još bile velike, čelnici Komunističke partije Kine i sigurnosne snage su zastrašivali medicinare. Dokazi su uništeni, činjenice poricane. Rezultat: prvo nacionalna epidemija, zatim globalna pandemija.

To dokazuje i slučaj Irana. Režim svoje stanovništvo laže već godinama. Kad je vlada u Teheranu nakon dugog oklijevanja i protiv otpora nekih mula poduzela mjere protiv virusa, stanovništvo ih nije shvaćalo ozbiljno. To je bila fatalna potvrda izreke: „Tko jednom slaže, tome se ne vjeruje ni kad govori istinu." Ali očito ovo ne vrijedi i za naše političare. 

Ovakav jedan virus ne zanima politika. Retorika i fraze ga ne impresioniraju. Jedino što važi su činjenice. Virus se može pobijediti samo znanstvenim razumom.

Pandemija pokazuje da ona politika koja ignorira činjenice i umjesto toga provodi demagogiju, plaća visoku cijenu. Ne samo u Europi, već u čitavom svijetu. Mnogi tu cijenu plaćaju vlastitim životom.

Kad virus nekad bude pobijeđen, a uz pomoć znanosti će to poći za rukom, onda će, nadam se, ostati i spoznaja da samo istina vrijedi. Upravo u politici.

Pandemija Covida-19 u samo nekoliko mjeseci nam je pokazala zube i prisilila nas da se ozbiljno zamislimo nad svim što smo do jučer radili i osvijestimo situaciju u kojoj se i kao pojedinci i kao društvo nalazimo, odnosno da pokušamo anticipirati ono što nas očekuje u bližoj ili daljnjoj budućnosti. Pandemija nas je iznenada zaskočila i zorno manifestirala svekoliku našu ranjivost, odnosno ogolila je činjenicu kako se i ova pogubna, zdravstvena kriza s još nesagledivim ekonomskim posljedicama beskrupulozno koristi od strane naših (i ne samo naših) vladajućih struktura ne bi li na njoj što je moguće više i efektnije profitirali. Dapače, čak se i previše ne trude prikriti sve manipulacije i nepodopštine kojima se pri tomu koriste. 

Kako je kriza postupno jenjavala i krizni stožer se polako, pod pritiskom, politike pretvarao u vlastitu karikaturu. Doktori u Nacionalnom stožeru, svi od reda članovi HDZ-a ili njegovi neprikriveni simpatizeri, počeli su popuštati zahtjevima i interesima Plenkovića i vladajuće stranke kako bi udovoljili njihovim ambicijama na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima, a  pri tomu vidljivo ignorirajući vlastite ranije donesene preporuke na kojima su do tada prilično rigorozno inzistirali.

Tako će biti i ove godine. Granice se širom otvaraju na dan lokalnih izbora. Jer valjda je nedjelja neradni dan, pa i virus odmara. Ili je i ovaj put glas bitniji od nečijeg života. Ali kada virus jednom ovlada društvom teško ga iskorijeniti, a virus je ovladao koncem prošloga stoljeća.

I još jednom će na djelu biti fenomen autobusa. Pa tako će kolone autobusa iz Srbije i Bosne i Hercegovine pohrliti u nedjelju kako bi glasači obavili svoju građansku dužnost u svojoj matici. Doći će u Vukovar, Knin, Benkovac i tko zna gdje još ne.

I taj fenomen autobusa traje skoro trideset godina, a ovaj puta fenomen autobusa ni korona ne sprječava.

I po koji puta se potvrđuje da je takav narod, narod bez samosvijesti i samopoštovanja, narod kojim je lako manipulirati i strašiti ga „komunjarama ili nevjernicima, ili ”desničarima." Dok istodobno svakodnevno iseljavaju iz vlastite domovine, dok im prijeti propast u demografskom, kulturnom i duhovnom smislu, oni su daleko zabrinutiji za svoju „maticu". Patološka navezanost na zemlju u kojoj ne žive, posljedica je političke obmane, nemogućnosti da se samostalno misli i djeluje, ali i straha kojeg određena garnitura ljudi konstantno ubrizgava u krvotok tog naroda. Iskreno, žao mi je zbog toga.

Ali u nedjelju je festival demokracije. Bitan je svačiji glas. Za to su spremni autobusi, instrukcije i naputci o glasanju. Na izgled veoma jednostavan zadatak. I onda opet povratak u ”tuđu” zemlju u kojoj živiš i ne voliš je baš puno. Ali je dosta uzvišenije od toga i časnije dati svoj glas u svojoj „matičnoj" državi, pa makar bili i lokalni izbori. Jer fenomen autobusa živi vječno.