DOĐOŠE neka teška vremena. Rekli bismo, teža i od vakta korone. Danas ne možeš ništa bez glavešina naroda našeg. Bolesna starica ne može se cijepiti protiv virusa korone. Može, ako je majka ravnateljice Alemke. Ako si rektor, ne možeš se cijepiti opet, bez obzira što si rektor. Jedino ako si Boras i to učiniš u stomatološkoj ordinaciji. Ne možeš ići na misu, u crkvu, sinagogu, džamiju. Ali možeš ako se zoveš Alemka. Ako si nekakav jadni gazda, koji plaćaš samo 42 kune članarine za Hrvatsku gospodarsku komoru, ako si i bio i u ratu, ranjen, bolestan, ne možeš se cijepiti. Možeš, ako si Luka Burilović. Ako imaš ugostiteljski objekt ne možeš raditi. Ali ako imaš kockarnicu možeš. A što možemo ti i ja?

Veliki Meša Selimović davno reče: ”Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.”

Osjećamo li se da nemamo uopće ljudske vrijednosti? Kao da smo neka druga bića, a ne ljudi.

”Silnik propada zbog sile, gramzivac zbog novca, pokorni propada služeći, a onaj koji traži nasladu propada zbog slasti.” 

Naučili su da nam udjeljuju milostinju i sadaku. A tako je najavio i naš autoritarni vladar Plenković, kada je kazao kako treba nagraditi naše sugrađane koji su pokazali veliku dozu strpljenja i odgovornosti. Tako se ponašaju vladari koji poslušnim podanicima udjeljuju milostinju. 

I onako široko otvorene ruke i meka srca, pokazavši svoju širokogrudnost, Plenković odluči za naše strpljenje i odgovornost darovati nam odlazak u kockarnicu. Iako elokventan, premijer ovaj puta nije objasnio zašto je baš važno otvoriti kockarnice. Pa tako je ostavio nama na maštu da probamo dokučiti prave razloge. Možda je naš premijer pomislio da smo mi narod na aparatima. Ne sumnjamo da u takvom njegovom promišljanju od izuzetne važnosti su bili i njegovi svemogući radari, koje ponekad ometa samo partijska iskaznica.

Pa zar to nije super odluka? Ako već ne možemo u dvoranu i na trening, možemo uzeti kavu za van, otići do kockarnice i na taj način uživati i svoje tijelo izlagati raznim naporima, ali i svoj um, ako ga još imamo. Ali moramo postići dobro prolazno vrijeme, do prvog ožujka. Ako ne bude dobro prolazno vrijeme u idućih petnaestak dana, zatvorit će nam opet kockarnice.

Svjesna je država, kako njezini podanici sve više i više luduju za ”voćkicama.” Ali ne za neretvanskim mandarinama ili bananama iz Ekvadora, nego za ”voćkicama” koje se redaju na automatima igara na sreću.

Istraživanja pokazuju, da građani naše nam jedine domovine, ovisniji su o kockanju nego ostali Europejci. Dosta je sličnih disciplina u kojima smo šampioni, nije samo ova.

Ali država zna itekako naplatiti ljubav Hrvata prema igrama na sreću. Primjerice, svaki casino godišnje mora platiti naknadu od pola milijuna kuna, a vlasnik automata za svaki uređaj godišnje daje deset tisuća kuna, za elektronički rulet do šest igraćih mjesta pak četrdeset tisuća kuna. Na dobitak od klađenja plaća se deset posto poreza ako on ne prelazi deset tisuća kuna. Za dobitke od deset do trideset tisuća kuna porez je petnaest posto, s dvadeset posto se oporezuje dobitak između trideset tisuća i pola milijuna kuna, a svaki dobitak vrijedan iznad pola milijuna kuna oporezuje se s trideset posto.

Proračunski prihodi od igara na sreću jedan su od najznačajnijih prihoda hrvatskog proračuna. Kad se zbroji porez na dobitke, koji plaćaju igrači, s naknadama koje plaćaju priređivači igara, ti prihodi debelo premašuju, primjerice, prihode od svih koncesija, ili kazni, upravnih i administrativnih pristojbi koje su Hrvati uplatili. 

U kockarnicama, u Lijepoj Našoj, godišnje se potroši preko milijardu eura! Onda nije čudo što su kockarnice mezimice našoj državi, a ugostitelji su kao vanbračna djeca. 

Netko je davno izrekao mudru misao: ”Silnik propada zbog sile, gramzivac zbog novca, pokorni propada služeći, a onaj koji traži nasladu propada zbog slasti.” 

Jesmo li mi silnici, gramzivci, pokornici ili pak oni koji se naslađuju?