DANAS je vrijeme kada je čovjek potpuno izgubljen. Čak često i otuđen i to od samoga sebe. Svjedočimo kako današnji čovjek, koji voli za sebe kazati moderni, srlja u propast i beznađe.

Počevši od mnogobrojnih nevinih ubojstava, pa čak ubojstava i djece, zatim nasilja koje čovjek čini prema čovjeku širom planete zemlje, preko socio-ekonomske krize, pa sve do najveće krize, krize obitelji, kao osnovne ćelije ljudskog društva. 

Čovjek kao najsavršenije stvorenje na ovome svijetu uvelike doprinosi sunovratu i međusobnim podjelama po raznim osnovama. Pa se tako danas ljudi dijele na imućne i siromašne, na utjecajne i one nebitne, zatim se dijele prema porijeklu, neki su čak i plave krvi, zatim se dijele po mjestu iz kojeg dolaze, jer ne može onaj sa sela biti ravnopravan nekom tko je rođen u gradu. 

A rezultat svega toga je da dolazi do narušavanja ljudskih odnosa, te dolazi do međusobnog udaljavanja i otuđenosti jednih od drugih. Iz svega nameće se pitanje: Što je razlog tomu? Ako je čovjek jedino biće obdareno razumom, je li on onda izgubio tu blagodat, prestao biti dobar i činiti bilo što dobro.

Čovjek čovjeku je vuk, stara je latinska izreka. Iz ove latinske izreke iščitavamo spremnost čovjeka da nanosi zlo drugom čovjeku. Ta spremnost upravo proizlazi iz njegove naravi.

Ima li itko od nas da bar jednom nije sebe uhvatio i namjeri kako počiniti zlo dugom čovjeku, pa makar i ono najmanje. 

Moral je oružje slabih, jaki se na njega ne smiju obazirati, kaže Friedrich Nietzsche. I kada bolje razmislimo, današnji čovjek je na toj osnovi stvorio svijet u kojem živi. Na vlasti mogu biti samo oni jaki. Znaju oni kako je vlast privlačna i neodoljiva. Uostalom, zar je slabima vlast cilj. Kada bi im vlas postala cilj, slabi bi morali postati jaki. 

Kako čovjek u svojoj naravi ima spremnost nanošenja zla drugom čovjeku, isto tako svaki čovjek ima spremnost činjenja dobra. U izboru koju stranu odabrati, svakako će konzultirati onaj dar kojim je jedini obdaren, a to je razum.

Danas je puno vukova. Kako se sačuvati od njih? Kako uopće prepoznati čovjeka - vuka?

Jedan od vukova je i današnji uhljeb koji jede svježi kruh. Političar koji ne zna za riječ ostavka ili oni koji nisu nikad čitali, a već pišu. Vukovi su i oni koji su grlati, ali kada treba nešto reći zašute, kao i vjernici koji brzo osuđuju, ali sporo praštaju ili ljudi velikog ega, a malog mozga. Vukovi su i oni koji potežu novčanik, a ne plaćaju nikad. 

I ova pandemija pokazala je što je čovjek. Pandemija je kod nekih iznjedrila ono najbolje što imamo, a u određenim situacijama i ono najgore.

S jedne strane svjedočimo nesebičnom i humanom radu medicinskog i zdravstvenog osoblja, a s druge strane građani širom svijeta prosvjeduju protiv epidemioloških mjera i na kraju pojedine bogate države za sebe rezerviraju prekomjerne doze cjepiva, ostavljajući druge, siromašnije bez mogućnosti nabavke. 

Kako opisati i objasniti čovjeka? Je to tko uspio?

Filozofija govori da je čovjek biće koje je svjesno sebe i kao takvo taži istinu, te smisao života u toj istini. Naučili smo da sociologija kaže kako je čovjek društveno biće, te je normalno da u svom razvoju treba i druge ljude. Psihologija nam govori kako je čovjek pod velikom diktaturom emocija. Teologija nam govori da je čovjek stvoren, može vjerovati, nadati se. Gdje onda mi pripadamo? Ili smo samo vukovi, kad već janje ne znamo biti.

Jedna mudra izreka kaže: Postoje ljudi koji ostanu praznih šaka i kad se za glavu uhvate.