DUHOVNOST naroda na ovim prostorima rodila se još nekad davno. Možda i u antičkom dobu. Miješali su se Iliri, Rimljani, Kelti, Goti, potom Slaveni, Turci. Dolaskom su ti narodi donosili religiju, ali i običaje i tradiciju. Grci i Rimljani nisu imali svećenike, čije je zanimanje bilo samo to. Ali to ne znači da nisu štovali svoje bogove. 

„U početku Bog stvori…" riječi su s kojima počinje monoteistički judaizam. Na ove naše prostore, veliki val judaizma primjetan je nakon protjerivanja Židova iz Španjolske u 16. stoljeću. Ne tako davno i u Slavonskom su Brodu postojale sinagoge, kao i rabini.

Islam u današnjem svom obujmu pojavljuje se poslanikom Muhammedom. Islam uči kako nema Boga osim Boga. Širenje islama na brdovitom Balkanu počinje koncem 15. stoljeća, dolaskom Otomanskog carstva.Kršćanstvo počinje životom, poslanjem i uskrsnućem Isusa. Susret naroda s ovih prostora s kršćanstvom po nekime seže u sedmo stoljeće.

Dolasci ovih naroda, a koji su sa sobom donosili i religiju na ove prostore, svakako su ostavili traga na narode koji i danas ovdje žive. 

Kazat ćemo kako je velik broj ljudi na našem planetu religiozan, bar deklarativno, ali ipak ljudska priroda nije odredila religiju. Da jest, svi bi ljudi danas bili religiozni, pa bi možda čak i pripadali jednoj religiji. Isto tako, religija nam nije odredila jezik kojim ćemo komunicirati, a u nekim oblicima religija nam ne određuje niti kako ćemo se odijevati, ako je odijevanje primjereno, što ćemo sve jesti, ako jedemo zdravu hranu, ili kako ćemo se ponašati, ako je to ponašanje moralno. Neke stvari nam određuje ili nameće sredina u kojoj živimo, ali svakako i tradicija.

Iako su judaizam, kršćanstvo i islam tri najdominantnije religije u svijetu, koje imaju i svoja učenja, ali i tradiciju koja se uvelike razlikuje od mjesta do mjesta, ni drugi narodi koji ne bi smjeli biti zapostavljeni niti smatrani drugačijima. 

Ovaj praznik tradicionalno je vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodne usjeve.

Jedan od tih naroda su i Romi. Oni danas, obilježavaju svoj najveći i kulturni i vjerski praznik, Đurđevdan. Slavom Đurđevdana, Romi širom svijeta, obilježavaju dolazak proljeća i buđenje prirode.

Zakoni po kojima funkcionira priroda ima svoje faze. Rađanje, odrastanje i smrt. Upravo proljeće simbol je rađanja i razlikuje se od ostalih godišnjih doba jer donosi sa sobom nove stvari.

Tradicionalno, Đurđevdan se ne obilježava samo u bivšoj Jugoslaviji, veći u Turskoj, Rumunjskoj, Moldaviji. Pravoslavna crkva ovaj dan posvećuje svetom Đorđu, a ponegdje možemo naći kako i katolici i muslimani slave ovaj praznik.

Đurđevdan na svoj način objedinjuje i ujedinjuje različite kulture, pa čak i različite religije. A sve s ciljem pokazivanja zajedništva. Ovaj praznik tradicionalno je vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodne usjeve. Možda ne postoji niti jedan praznik koji ima toliko običaja ili vjerovanja, pa čak i magijskih radnji.

S druge strane, na ovaj dan se veliča i slavi priroda, a i sami čovjek koji je dio iste te prirode.

Film „Dom za vješanje", s konca prošlog stoljeća, uz pjesmu Gorana Bregovića „Ederlezi", pomogli su na neki način da Đurđevdan nije samo praznik jednog naroda, već nešto više od toga.