U ponedjeljak školsko je zvono označilo početak još jedne školske godine za skoro 460 tisuća učenika osnovnih i srednjih škola. I ove školske godine za osnovnoškolce osigurano je 158 milijuna kuna za besplatne udžbenike, naizgled. U konačnici te besplatne udžbenike opet smo platili mi. I bilježnice koje su dijelili pojedini načelnici besplatno, opet smo platili mi. Ali nije isto kada ti jednu bilježnicu pokloni tamo neki načelnik ili običan čovjek. Jer načelnik je načelnik.

Djeca, a i mladi postali su marionete naše predstave koju nazivamo životom. Za neke su oni samo potencijalno glasačko krdo.

Politika i djeca, pojmovi su koji nisu baš spojivi, bar za nas koji u to naivno vjerujemo, a za vrhunske političare zadatak 'prost kao pasulj', što bi rekli jedni od naših susjeda.

Koliko god djeca izgledala bezbrižna, zaigrana, trebamo imati na umu da su naši mališani itekako svjesni što se događa oko njih. Možda u tome najveću zaslugu imaju mediji, a ni političari ne zaostaju daleko.

Uz političke razmirice, svađe, pa nekada i tuče u Saboru, crne kronike, veliki dio roditelja je zabrinut i za slike koje se pojavljuju na televiziji u skoro svim terminima. Prizori ratova, razaranja, ubijanja – od njih je skoro nemoguće zaštiti djecu. Djeca, a i mladi postali su marionete naše predstave koju nazivamo životom. Za neke su oni samo potencijalno glasačko krdo.

Često smo bili u prilici vidjeti kako se djecu koristi u dnevnopolitičke svrhe. Nekad, negdje dođe neki političar ili političarka, potapša djecu po kosi u nekoliko sekundi, slika se. I priča završava. Ili se djeci dijele pokloni za blagdane s logotipom jedne političke stranke. Ili se djeca pojavljuju u političkim spotovima. Ili iskorištavanje maloljetnike u Vukovaru u stvaranju međuetničkih tenzija. Djeca znaju najbolje šutjeti. Djeca sama ne znaju tražiti svoja prava, ne znaju svoju pravu ulogu, ali njihovi roditelji ili staratelju dužni su ih štiti i braniti njihova prava.

I nameću se pitanja sama od sebe:

1. Može li se manipuliranje djecom nazvati jednim oblikom nasilja nad najmlađima?

2. Jesu li današnja vremena ideološki i vrijednosno drukčija od vremena iz bivše nam države?

3. Ima li razlike u metodama ophođenja političara s djecom u bivšoj državi i današnjeg ophođenja?

4. Veliki broj nas odraslih rođeno je u SFRJ, i živo se sjećamo kada smo mahali zastavicama dok je prolazila štafeta, s pionirskom kapicom na glavi i maramom oko vrata. Ima li paralela s današnjom situacijom?

Dosta toga je istog. Jedino nema više kapa s petokrakom i crvene marame oko vrata, a koji su bili simboli tadašnje ideologije. Danas umjesto toga možemo vidjeti simbole ideologije jedne stranke ili nečijih osobnih stavova, pa makar i na bilježnicama, koje su velikodušno podijeljene kao besplatne. Kako bi tek bilo kada bi svaki pojedinac oslikavao svoje stavove na bilježnice i dijelio djeci? Ne možemo ni zamisliti kakve bi sve poruke vidjeli. Ako se već dijeli nešto djeci i to velikodušno i besplatno, ne bi li trebalo biti prikladno za dječji uzrast, bez ideoloških skrivenih poruka? Djeca su kao najčišća bića još neokaljana i ne zaslužuju biti otrovani jeftinim populizmom ili nečijom ideologijom, a koja je svojstvena samo jednoj skupini ljudi. A sigurno ima dosta slika, ilustracija i likova koje djeca danas vole.

Ovo što se danas zbiva, a i prethodnih godina, vjerovat ćemo da su samo ekstremni oblici poremećaja vrijednosti i sklonosti određenih ljudi i aktera u političkoj areni, pa makar koristili i vlastitu ili tuđu djecu da bi ostvarili neke svoje ciljeve, za razliku od sustavno planiranog djelovanja u bivšoj nam državi.