Uskoro će učenici opet sjesti u školske klupe. Ove godine upisano je najmanje prvašića dosad, nešto više od 33 tisuće. Prošle godine u školske klupe sjelo je nešto manje od 37 tisuća najmlađih učenika. Prije pet godina blizu 42 tisuće. I loš matematičar dolazi do izračuna kako je za pet godina skoro devet tisuća prvašića manje. 

"Ne, ne mrzim životinje, volim ih kao i ljude, ali svaka životinja ima svoje mjesto, a prije svega svoju slobodu koju današnji moderni čovjek uskraćuje. Za sve manji broj prvašića u školskim klupama, za sve veći broj umrlih umirovljenika – snosi li bar malo krivice današnji moderni čovjek?"

Nakon, prošle godine - rekordne po broju smrtnih slučajeva u Hrvatskoj (56.677), što je najviše od Drugog svjetskog rata, a od čega su preko 54 tisuće bili umirovljenici -ova godina prema podatcima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje mogla bi biti još crnja. Do kraja srpnja ove godine bez mirovine ostalo je preko 31 tisuća korisnika. Razlog – smrt. Uspoređujući podatke s istim razdobljem prošle godine, možemo vidjeti kako je za sedam mjeseci ove godine čak 5.301 umirovljenika više umrlo nego prethodne godine. Zašto je tako? Vjerojatno odgovor na ovo pitanje imaju teoretičari zavjere. Na ovakve podatke mi obični smrtnici ipak ne možemo utjecati.

Ali zašto se rađa sve manje djece? Tražit ćemo razloge i kazati kako je loša ekonomska kriza utjecala na manji broj rođene djece, iseljavanje, ostvarenje karijera prije rađanja djece… ili više nije moderno imati puno djece. Zamislimo današnjeg prvašića kada bi kazao kako ima šestero braće i četiri sestre, ako bi i mogao od srama to kazati. 

Danas su ipak neka druga vremena. Moderna, kako kažu. Sve se planira, kalkulira i trguje.

Čovjek, koji sebe smatra suvremenim vladarom svega što postoji, i ljudi i biljaka i životinja, pa slobodno možemo reći i Univerzuma, trebao bi imati svoju nekakvu posebnost, možda i nekakvo dostojanstvo, kada se već smatra suvremenim vladarom. Ima li čovjek uopće svoje određenje? 

Čovjek u svojoj iskonskoj prirodi ima nešto što se razlikuje od ostalih bića, recimo životinja.  Čovjek posjeduje razum, svijest, moć govora. Ali sve ovo ne daje pravo čovjeku da se nazove čovjekom, osim kao ljudsko biće. Svaki čovjek može imati razum, svijest i moć govora, ali svaki čovjek ne može biti čovjek. 

Obitelj kao temelj ljudskog društva trebali bi sačinjavati ljudi. A je li današnji moderni čovjek kao dio obitelji dostojan uloge koja mu je povjerena?

Današnji moderni čovjek, koji ima neizostavnu ulogu u obitelji, često će reći kako je životinja bolja od nekih ljudi. Složit ćemo se, u pravu je. Ali što je poduzeo isti taj čovjek za ljude i obitelj?

Ovakve tvrdnje modernog čovjeka s druge strane mogu pokazati koliko se današnji čovjek odmiče od čovjeka, koliko se odmiče od samoga Boga. Sami čovjek je satkao mit po kojem životinja ima veće vrijednosti od čovjeka. Zato ćemo danas vidjeti sve više kućnih ljubimaca nego djece, vidjet ćemo kako moderni čovjek i ljudsku odjeću oblači životinjama, zajedno s njima spava, čak moderni čovjek iste te životinje vozi u sjedalicama svojih limenih ljubimaca, vodi ih na preglede češće nego članove svoje obitelji, kupuje i skuplju hranu. I tako uvjeren u svoju tezu kako su životinje bolje od ljudi, u silnoj ljubavi zapostavlja svoju primarnu ulogu u obitelji kao temelju ljudskog društva.

Onda ne trebamo se čuditi kada vidimo sve više pasa i drugih životinja od očeva i majki koji guraju kolica s bebama. Sve češće vidimo naljepnice na autima „Pas u autu", umjesto naljepnice „Beba u autu."

I ne, ne mrzim životinje, volim ih kao i ljude, ali svaka životinja ima svoje mjesto, a prije svega svoju slobodu koju današnji moderni čovjek uskraćuje.

Za sve manji broj prvašića u školskim klupama, za sve veći broj umrlih umirovljenika – snosi li bar malo krivice današnji moderni čovjek?

Kada bolje promislimo kakav je današnji moderni čovjek, možda je i ovih 33 tisuće prvašića u novoj školskoj godini i previše.

Današnje stanje možda je najbolje opisano u sljedećim rečenicama: - Došla su druga vremena. Djece je sve manje, a pasa sve više. Danas znamo ono što nikad nismo znali: psi su uglavnom rasni, a djeca su naša domaća i divlja. Od pasa ne treba ništa i nikoga stvarati, oni se rađaju i umiru kao psi. A od djece treba stvarati ljude, što je skoro nemoguće. Nikad vam žena ne može roditi tako kvalitetno dijete, kakvog psa možete kupiti. Od djeteta nikad nećete stvoriti psa, a pas vam može postati više nego dijete. Sa psom morate u šetnju, što samo može koristiti vašem zdravlju. Prema djetetu nemate takvih obaveza. Nailazi neko pasije vrijeme, u najboljem smislu te riječi – kaže Duško Radović.