BROJNE civilizacije i drevni narodi iz prošlosti prakticirali su različite forme suzdržavanja od jela, ili pojedinih vrsta hrane i pića, u svrhu liječenja ili izvršavanja religijskih obreda. Moderne studije potvrđuju ovu milenijsku praksu i dokazuju iznova mnogobrojne blagotvorne efekte posta na zdravlje. Za razliku od prijašnjih vremena kada su zdravstveni problemi, pored slabih higijenskih uvjeta, uglavnom bili vezani za osiromašenu ishranu, u današnje vrijeme je situacija obrnuta, te se kao jedan od glavnih uzroka zdravstvenih poremećaja navodi prejedanje. Upravo ovo je jedan od razloga da, u repertoaru suvremenih metoda za održavanje zdravlja, post zauzima mnogo važnije mjesto nego ranije.

Post je prije svega asocira na religiju, pa tek onda i na ostalo, a među kojima je i zdravlje. U abrahamovskim religijama, post zauzima važno mjesto.

Kada govorimo o povijesti posta od nastanka čovječanstva, naivno je razmišljati ili vjerovati da je to nešto što je došlo s pojavom modernih životnih vrijednosti. Zapravo, gledajući izopačenost današnjeg življenja, možemo zaključiti da nam valja učiti živjeti od naših predaka ili će se naš životni vijek skratiti kao u doba srednjeg vijeka, kada je harala pošast zaraznih bolesti. Modernog čovjeka mogla bi ubiti pošast neosviještenosti, prežderavanja, neumjerenog načina života po mnogim osnovama, odsustva bilo kakvog oblika tjelesne aktivnosti.

Odakle, povijesno gledano, post zaista dolazi kao obaveza i zašto? Naime, zapisi u faraonskim hramovima i na papirusu govore da su i stari Egipćani upražnjavali post. Hipokrat, prvi je napisao uputu za obavljanje posta i ukazao na njegovu medicinsku važnost, rekavši kako "čovjek nosi liječnika u sebi”. "Ako tijelo nije očišćeno, onda što ga više hraniš, to mu više štetu nanosiš. Kad se bolesnik hrani obilno, hrani se i bolest. Treba zapamtiti: sve što je suvišno, protivno je prirodi! Potrebno je napomenuti da se pod bolesnikom ne smatra samo oboljeli. Čovjek može izgledati zdrav, a da je njegova unutrašnjost puna otpadaka koje jedino gladovanje odstranjuje”, kaže Hipokrat, i dalje ističe: "Kada ste bolesni i jedete, vi hranite svoju bolest.”

U staroj Grčkoj vjerovalo se da jedenjem hrane pojačavamo mogućnost unošenja demonskih sila u sebe. Grci su još u to vrijeme veliku važnost pridavali postu, pa su prije odlučujućih bitki, odluka i rituala postili danima i smatrali su da post poboljšava kognitivne sposobnosti. Osim toga, rani filozofi i mislioci tog doba koristili su post u terapijama svojih pacijenata. Oni su u postu prepoznali potpunu revitalizaciju organizma. Hipokrat, Plutarh, Sokrat, Aristotel i Galen pisali su o zdravstvenim koristima posta. Antički grčki pisac i historičar Plutarh rekao je: "Umjesto da danas uzimaš lijekove, radije posti.”

Paracelsus, jedan od trojice očeva moderne zapadne medicine, kaže: "U postu je veliki lijek - fizički i psihički.” Benjamin Franklin, jedan od američkih očeva znanja iz različitih domena znanosti, napisao je: "Jedan od najvećih lijekova leži u odmoru i postu.”

U judaizmu, kalendar sadrži šest redovnih dana posta. Yom Kippur – Dan iskupljenja je, prema Mojsijevom zakonu, jedini dan koji se mora ispostiti, a pored Yom Kippura postoji još pet redovnih dana posta, koji su utemeljeni kako bi sačuvala sjećanja na razna tužna dešavanja koja su pogodila židovsku zajednicu tijekom njihovog ropstva.

U kršćanstvu poznat je post petkom, kao i korizmeni post i koji se uvelike prakticira.

Kod muslimana je također zastupljen post i to u mjesecu ramazanu i traje trideset dana. Islamski post se smatra jednim od najstrožih propisa.

Duhovne lekcije, koje se tijekom posta mogu naučiti, neizbrojive su. Post je lekcija strpljivosti i samokontrole. On disciplinira tijelo dajući razumu kontrolu nad fizičkim željama i strastima, gradeći snažnu volju i posvećenost. Post oslobađa dušu od robovanja niskim ovozemaljskim stvarima.

Dakle, držanjem trbuha praznim mi odmaramo cijeli organizam, što nam, naravno pomaže da razbistrimo misli i okrijepimo dušu. Suzdržavanje od jela nije lako, ali će to, ako se prakticira, osloboditi um i pomoći u razvijanju koncentracije i mudrosti tako što će nam dati vremena da se koncentriramo na duhovne dimenzije i hranu za našu dušu. A čovjek ne može biti samo tijelo bez duše, niti duša bez tijela.